Originali bioskopski plakat: NED KELLY (1970) Ned Kelly je britanski biografski film snimljen 1970. godine u režiji Tonyja Richardsona. Naslovni protagonist, koga tumači Mick Jagger, je Ned Kelly, znameniti australijski odmetnik (bushranger) koji je u 19. vijeku postao najpoznatiji kriminalac, ali i svojevrsna ikona i heroj mlade australijske nacije. Radnja započinje njegovim vješanjem i kroz flashbackove prikazuje kako ga je siromaštvo, ali i zlostavljanje od strane policije, natjeralo da započne karijeru kradljivca stoke, a potom i pljačkaša banaka. Ned Kelly je bio jedan od najambicioznijih filmova svog vremena, koji se pripremao godinama. Režiser Karel Reisz i glumac Albert Finney su pripreme započeli još početkom 1960-ih, ali su se susreli sa nizom financijskih i logističkih poteškoća, prije svega zbog inzistiranja britanskih sindikata da glumačku i tehničku ekipu čine isključivo Britanci, a što je zbog prijevoza troškove snimanja u Australiji učinilo strahovito visokim. Na kraju je projekt pokrenut tek kada je iza njega stao Richardson, odnosno kada je naslovnu ulogu dobio Jagger, koji je upravo u tom trenutku uživao popularnost kao frontman Rolling Stonesa. Ta je najava filmu dala izuzetan publicitet, pa je nekoliko suparničkih studija je najavilo kako će snimiti film o Kellyju. Snimanje filma je izazvalo veliko oduševljenje u samoj Australiji, iako je bilo određenih kritika od strane potomaka rodbine Neda Kellyja. Jagger je kasnije tvrdio da je upravo zbog Neda Kellyja sa Stonesima propustio nastup na znamenitom koncertu Woodstock 1969. godine. Snimanje su, sa druge strane, obilježio niz nezgoda na snimanje, ali predoziranje Jaggerove tadašnje djevojke Marianne Faithful, koja je originalno trebala igrati Kellyjevu sestru; zbog toga je završila u bolnici, te je zamijenjena sa mladom australijskom glumicom Diane Craig. Richardson je za film koristio autentične lokacije, ali i neobičan stil naracije u kome su važnu ulogu igrale pjesme koje je napisao američki kompozitor Shel Silverstein i izvodili Waylon Jennings i Kris Kristofersson, a čiji je tekst služio kao svojevrsni, ponekad ironični, komentar događaja u radnji. Međutim, već na samoj premijeri se ispostavilo da će Ned Kelly predstavljati neuspjeh, s obzirom da na nju nisu došli ni Richardson ni Jagger, od kojih je potonji kasnije tvrdio da ga uopće nije pogledao u životu. Prema filmu se loše odredila i kritika, pri čemu se najviše zamjerao izuzetno spor tempo i prilično konfuzna radnja. Jedini izuzetak napravljen u slučaju fotografije Gerryja Fishera koja je vješto koristila autentične australijske pejzaže u svaranju atmosfere. Film je prilično loše prošao i kod publike. Odlično očuvan plakat.