Odlomak : ’’Ugledavši u luci svu silu usidrenih brodova, unezvjerena masa kontinentalaca zastala bi u čudu zijevajući u smjeru pučine kao da nešto iz tog pravca očekuju. S lica bi im visjele rasklopljer viiice kao da nisu njihove. Upirući prstima poput prostaka, ciljali bi njima u morska čuda uzvikujući: "Vidi ovo, vidi ono!" i tako unedogled. Svatko je od njih u tom mnoštvu brodovlja koje se lijeno ljuljalo, privezano debelim konopima za mol, tražio ime sve lađe. Ona će ih ponijeti na jedan od dalekih otoka, kad bi ga napokon ugledali, derali bi se iz petnih žila: "Evo ga, to je naš brod!" sručivši ostatak svoje neobuzdanosti u tom smjeru.’’