Knjiga Šest godina s Titom kojoj je autor Marko Vrhunec, bivši član najužeg Titovog operativnog tima, koji je radio najprije kao pomoćnik generalnog sekretara, zatim kao savjetnik za ekonomska pitanja i na kraju tri godine kao šef Kabineta, predstavlja jedno dokumentarno svjedočenje političkih događaja s kraja šezdesetih i početka sedamdesetih, koji će se poslije pokazati izuzetno važnima, gotovo presudnima za raspad Jugoslavije i osamostaljenje Hrvatske. U Jugoslaviji je to bilo postrankovićevsko vrijeme stvaranja novog Ustava i tzv. radničkih amandmana, širokih studentskih nemira, obračuna s hrvatskim maspokom, srpskim liberalizmom i slovenskim partijskim liberalizmom Kavčićeva tipa. Iz Vrhunčeva se teksta jasno vidi i kako je tekao raskol unutar hrvatskog vodstva, iako bi u procjeni tih burnih zbivanja čitatelju bilo uputno pročitati i Tripalove memoarske zapise Hrvatsko proljeće i Savkine dvotomne Hrvatske snove i stvarnost. Neosporno je, međutim, da su iz hrvatskih područja sa srpskom većinom, zacijelo i kao dio organizirane kampanje, sve češće i masovnije stizala pisma u kojima se inzistiralo na tezama kako i zagrebačko partijsko vodstvo podupire "nacionalno prebrojavanje" i ostale metode širenja nacionalne podvojenosti. Autor je bio i svjedok potajnih dolazaka kod Tita nekih članova najužeg hrvatskog vodstva, koji su čekali pogodan trenutak da se i javno okrenu protiv Tripala i Savke. Naveo je konkretne slučajeve "referiranja" Milke Planinc, Dušana Dragosavca i Milutina Baltića. Zašto je Savka Jovanku Broz predlagala u Predsjedništvo SFRJ? O svemu tome, ali još ponečemu, govori knjiga koja je pred nama.