Iz recenzije: Često čitaoce ugodno iznenadi pojavljivanje književnog djela kakvo odavno iščekuju, kakvo je nedostajalo i našem jezičkom podneblju, pa se pojava uzbudljivog romana, koji im nudi do sada anonimni autor, otkriva poput iznimne poslastice. I odmah na početku mora se odati priznanje piscu Selmiru Pajazetoviću prvo na hrabrosti ‒ da se upusti na početku svoje književne karijere u pisanje tako obimnog književnog djela kakav je roman ‒ drugo, što je odabrao temu koja je u mnoštvu do sada objavljenih i svima dobro poznatih djela već obrađena na mnogo načina i kod čitalaca stvorila određene predodžbe o toj vrsti literature. I u mnogim filmovima pustolovina je toliko puta, s manje ili više uspjeha, u originalnim scenarijima ili filmovanim pričama, pobrala lovorike zahtjevne publike. Međutim, autor romana Tragom Meride del Mar pokazuje kako se može uobičajena potraga za blagom, jer se pustolovine aktera najčešće događaju u ostvarivanju tog cilja, ispričati jednim sasvim drugačijim, prihvatljivijim i ležernijim vođenjem radnje, a da cijela priča ostane u domenu napetosti, iščekivanja i mnogih obrta, što se i očekuje od dobre pustolovine. Pisac Pajazetović, polazeći od potvrđene činjenice da je davno izgubljen španski brod - svakako s neizmjernim bogatstvom - i od običnog učeničkog eseja, koji za temu ima isti brod i koji probudi radoznalost družine, gradi uzbudljivu i maštovitu radnju ispunjenu simbolikom mnogih znakova nestale civilizacije Maja, španskih osvajača, čudnog i nepoznatog ostrva. Njih šestero nerazdvojnih školaraca će nakon desetak godina, sada kao uspješni mladi ljudi, ponovo se ujediniti u nekadašnju družinu „Čopor“ i krenuti u prekinutu potragu odgonetajući znake Frančeska Herare del Pontea od prije četiri stotine godina. A protivnici koji im uzrokuju niz pogibljnih situacija na kraju će se ujediniti sa družinom i pomoći im u konačnom pronalaženju sakrivenog blaga ‒ i onog koje je pripadalo Majama i onog koje je nosio španski, kraljevski brod. Za razliku od sličnih djela koja su odavno u klasičnoj svjetskoj literaturi, Pajazetović nam nudi svoju uzbudljivu i interesantnu verziju s porukom da nije sve u pohlepi, u žudnji da se uspije ne birajući načine i sredstva; ne mora niko izgubiti život, ne mora krv potocima teći; sve se može na lijep, pristupačniji način postići. Djelo time ne gubi svoju draž, ništa od svega nije mu oduzeto, a što traže i zahtjevniji čitaoci, naprotiv, ostaje i dalje nadasve uzbudljivo štivo koje će zaintrigirati čitaoca i plijeniti mu pažnju od početka do kraja. Pored dobre fabule pisac uspješno vodi svoje likove tokom svih nedoumica odgonetanja pojedinih prikrivenih znakova, postupno im otkrivajući karaktere, često opuštajući čitaoce kojom humorističnom opaskom ili situacijom. S mjerom koristi opise, ne opterećujući čitaoca nepotrebnim detaljima, a jezik kojim je roman napisan oslobođen je balasta stranih riječi (izuzev kada je to baš neophodno) pa čitanje pričinjava i mlađem uzrastu ugodnu plovidbu tihom rijekom od jednog događaja ka drugom. Uzimajući u obzir sve navedeno, ovaj roman je izuzetno književno ostvarenje, koje će imati svoje mjesto u vrhu naše novije literature i iskreno ga preporučujem za objavljivanje. Šefik Husagić