Zbirka poezije. Odlomak: TAJ KOZOROGA TOTEM Ravnotežit, grbovit, svrh strmine bje djetinjstva mi, poharanog čudom: par crnih sablja na tvojoj se glavi zdepastoj savi, da modrinu zderu umivenoga neba nad Bernine lednim blijeskom, ko uspravljen znamen ponosnu slobodarstvu, koji puzi prema prijestolu dana što će doći, ko runjav zalog budućnosti sjajne, iako tajne, pobjednički biljeg. Taj kozoroga totem što mi dobu odmaklom osta prikazuje drugo: prirodu kako samuje i zrije, u dolu zabavljeno stado, tko zna kud raspršene druge njemu mile, svaki žar stari kada sahnut stane. Do isušenog visa još se vere sve ljenije živina, klopćuć papkom po odronima brijega. Al prigne njušku da premnoge oslini rane, da s večeri se pri kosima skrije proplamsajima sunca koje pada, mutnoga oka što bez iskre gleda, zastrte zjene što se posve preda ishodima od kojih nikakva korist nije.