Odlomak : ’’Teško je reći kada je Jutarnja zvijezda popustila žutilu i je li se to dogodilo odjednom. S vremenom, na gotovo svakoj stranici u novinama pisalo bi o nekoj čudnoj prirodnoj (ili natprirodnoj) pojavi, o novom putovanju neke glupače, dapače, radile bi se reportaže o cijelim danima neke glupače i nekog glupana, koji su na vlastitoj gluposti čak i prosperirali, jer i to je moguće u eri Haliosa Gerona. U nedostatku tračeva o domaćim budalama tražile bi se po internetu priče o svjetskim budalama i njihovim glupostima. Sve se to obraćalo onim dijelovima mozga koji su uvijek gladni gluposti, tako da čitatelju ne padne na pamet da razmišlja o posljednjim stvarima, smislu života i sličnome. I tako se već rodila cijela generacija konzumenata gluposti kojima su ih raketirali novine i televizija. Koji i ne bi znali reagirati na nešto što nije glupost. Kada bi se pojavio neki tekst dulji od potpisa pod sliku morao je biti nakinđuren s dvije ili tri slike, a u boljim danima i oglasom".