„Svedoci smo velikog raspadanja svih vrednosti. Pozlata je od vlage i od naglih promena temperature kojima je bila izložena, počela otpada sa ramova a sa njom i boja krila anđela sa Mona Lizinih usana. (D. Kiš, Homo Poeticus) Književno djelo Danila Kiša predstavlja za mene, prije svega, pitanje. To pitaje nastojala sam da rasvijetlim u „Eciklopediji mrtvih“, „Grobnici za Borisa Davidoviča“ ili „Peščaniku“. Sledeći Kišov rukopi, osjetila sam onu najfiniju sponu sa piscem, koja se razvija u sasvim rijetkim slučajevima...“ Uvodna riječ „Svedoci smo velikog raspadanja svih vrednosti. Pozlata je od vlage i od naglih promena temperature kojima je bila izložena, počela da otpada sa ramova a sa njom i boja sa krila anđela sa Mona Lizinih usana. “ (D. Kiš, Noto Roeticus) Književno djelo Danila Kiša predstavlja za mene, prije svega, pitanje. To pitanje nastojala sam da rasvijetlim u Enciklopediji mrtvih", „Grobnici za Borisa Davidoviča" ili „Peščaniku". Sledeći Kišov rukopis. osjetila sam onu najfiniju sponu sa piscem, koja se razvija u sasvim rijetkim slučajevima i svjedočanstvu je bliskosti sa izvornim autorom, koja nadilazi zakone vremena. Kiš je postajao sve prisnija figura u mojim razmišljanjima, pa i emocijama, tokom čitanja. i to tako da sam svakom novom rečenicom, zapravo sve više ulazila u njegov neponovljivi duhovni svijet. No pitanje, koje se javljalo pri tome nije se umanjivalo. Naprotiv! Ostalo je do kraja prisutno i nerešivo. A, dobrobit od tog tajiovitog svijeta je dobrovoljno prepuštanje njegovim tokovima u kojima se inventivno ukrštaju civilizacijski simboli u originalnim presjecima. Iskrenost Kišova oduševljava, mudrost nas poučava, a lucidnost kojom je shvatio istorijske prekretnice zbunjuje. Književni jezik Kišov smiješta ideje u naše misli, nenametljivo opako kako bi bilo nemoguće istoriografiji ili nauci. Prednosti književnog govora Kiš je usavršio tako da fikcionalnost preuzima ulogu produbljenog uvida u stvarnost, postavši sama istina jedina istina - cijela istina. Suočavanjem na toj liniji postajemo svjesni uloge pisca u našem vremenu i njegove povišene odgovornosti za svijet u kome živimo. A to je moguće samo obdarenim duhovima, osposobljenim za prodor u natprirodne svjetove, tajnu svijeta i tajnu čovjekove sudbine. I neka mir spokojno razlije na misao i djelo Danila Kiša, njegovo pismo ispisano je duhovnom veličinom, koju moramo prepoznati, ono je čista duhovnost, koja se rađa u izuzetnim spojevima, negde između visokog Lovćena i Zida plača. Autor