Sedam plemena plemenitih Ugričića, s ukupno 35 članova i 20 slugu, iz Bosne se naselilo godine 1231. ispod kamenih masiva u podnožje brda, na područje sadašnjeg zaseoka Gorica. Tu su se nalazila prirodna udubljenja u kamenu kao zaklon od kiše na koja su dogradili suhozidove da im služe kao vjetrobrani. Otada počinje život na prostoru Gorice Rogoznice, a tadašnji vladar Bela IV im daruje cijeli prostor Rogoznice gdje su bili jedini vladari. Nitko nije imao nadležnost nad njima, njihovi su bili prihodi, porezi i vlast nad cijelim područjem koje graniči na istoku sa Žeževicom a zapadno sa Omišem. Kako su nastali nazivi mjesta na prostoru Rogoznice? Naziv Rogoznica nastao je po rogatoj stoci ili po surovom rogatom terenu ovih prostora. Neki tvrde da je postojala biljka ili loza koja se zvala Rogoz, a rasla je na ovim prostorima. Naziv Gorica nastao je po šumi (gori). Čitavo područje Gorice bilo je obraslo hrastovom (dubovon) i borovom šumom. Naziv Lokva nastao je po izvorskoj vodi s ogromnim zdencem koji se nalazio ispred crkve Uznesenja Blažene Djevice Marije na Lokvi. Naziv Čelina nastao je po pčelama i pčelarima. Naziv Dubočaj nastao je po nekoj vrsti čaja od duba (hrasta), pa dub+čaj = Dubočaj. Vruja je dobila ime po vodi ponornici koja utječe u more ispod Dubaca, izgleda da stalno vrije i po toj riječi je nastala riječ Vruja. (iz knjige: Miro Stanić Sumbul: Lokva Rogoznica - crtice iz prošlosti) Tvrdi povez, 1997., 349 strana, fotografije, faksimili, skice, mape, crteži, latinica (hrvatski), nepodvlačena, nekoliko zabeleški i brojeva telefona, sitnija oštećenja korica. *