Filteri
close
Tip rezultata
Svi rezultati uključeni
keyboard_arrow_down
Kategorija
Sve kategorije
keyboard_arrow_down
Opseg cena (RSD)
Prikaži sve
keyboard_arrow_down
Od
RSD
Do
RSD
Sortiraj po
keyboard_arrow_down
Objavljeno u proteklih
keyboard_arrow_down
Sajtovi uključeni u pretragu
Svi sajtovi uključeni
keyboard_arrow_down

Pratite promene cene putem maila

  • Da bi dobijali obaveštenja o promeni cene potrebno je da kliknete Prati oglas dugme koje se nalazi na dnu svakog oglasa i unesete Vašu mail adresu.
1-1 od 1 rezultata

Broj oglasa

Prikaz

format_list_bulleted
view_stream
1-1 od 1
1-1 od 1 rezultata

Prikaz

format_list_bulleted
view_stream

Režim promene aktivan!

Upravo ste u režimu promene sačuvane pretrage za frazu .
Možete da promenite frazu ili filtere i sačuvate trenutno stanje

Jezuiti–Evropa–1534-1921:Povjest Isusovačkog reda II.deo *1673*2021 Jezuiti – Evropa – 1534-1921.g-Povijest isusovačkoga reda II. Autor Toma J. Campbell, preveo Dr. Petar Čule Izdavač: Život, Zagreb 1942.g tiraž: 500. Povez broš.latinica,528.strana,Format 20x13 cm,težina 420.grama stanje: vrlo očuvana,nema ispisivanja ***** sadržaj knjige na slikama******** Autor Kembel, Toma Naslov Povijest Isusovačkoga reda. Dio 2, 1534-1921 / Toma J. Campbell ; [preveo Petar Čule] Jezik hrvatski Predmetne odrednice Jezuiti – Evropa – 1534-1921 Doprinos isusovaca teološkim i filozofskim znanostima Uvod Premda je ova tema veoma široka i iziskuje vremena i truda, istraživanja po arhivima i literaturi, nastojat ću ipak dati kratak pregled onoga što su isusovci od samog osnutka Družbe pa do danas pridonijeli studiju i razvitku filozofske i teološke misli. Taj ću prikaz podijeliti na dva dijela: rad od osnutka do ukinuća te od ponovne uspostave Reda do Drugog vatikanskog sabora. Razumije se da to može biti samo sažeti pregled i zaustavljanje na glavnim postajama i ličnostima kroz to vrijeme1 I. Isusovci od osnutka do ukinuća reda 1. Osnutak Družbe Isusove i studiji Sveučilište, naime ono u Parizu, bilo je mjesto gdje je Ignacije pronašao svoje prve sljedbenike, većinom studente laike. Ipak, kad su oni odlučili svoj način života urediti tako da od njihove skupine nastane novi crkveni red, nisu smatrali sveučilište mjestom svoga apostolskog rada. Ignacije i ostali svoj su životni zadatak vidjeli u «pomaganju dušama», što nije značilo poučavanje u školama. Aktivno uključivanje Družbe u odgoj, posebno više obrazovanje i obrazovanje izvanjskih, tj. neisusovaca, došlo je tek kasnije. No ipak, to se ostvarilo još za Ignacijeva života. Današnji o. General, p. Peter Hans Kolvenbach, govoreći o isusovačkoj karizmi i sveučilištima 2, kaže da bismo u osobi samoga Ignacija uzalud tražili tu karizmu jer se njegovo početno obrazovanje odvijalo izvan sveučilišta. Ignacije najprije želi poći u Palestinu da tamo svjedoči i navještava Isusa Krista. Tek kad mu je i taj plan propao, on – ne znajući što da radi – osjeti poticaj da «neko vrijeme studira», te krene na sveučilišta: u Alcalu, Salamancu i Pariz, znajući da će se, postignuvši sveučilišnu diplomu, lakše zaštititi od sumnjičenja sa strane inkvizicije. Može se stoga reći, nastavlja p. Kolvenbach, da je Družba rođena u sveučilišnom okolišu, ali bez nakane da sama ustanovljuje sveučilišta i kolegije. Tako se Družba na svom početku samo takoreći pasivno koristila postojećim sveučilišnim strukturama u Coimbri i Padovi, Louvainu i Kölnu. Najvažniji biografski i bibliografski podaci mogu se naći u sljedećim izvorima: Diccionario Histórico de la Compañía de Jesús. Biográfica-temático, Charles E. O`Neill, S.J., Joaquín M. Mominguez, S.J., Roma – Madrid 2001; Bibliothèque de la Compagnie de Jésus, Bruxelles, Paris, I-XII; Toma J. Campbell, Povijest isusovačkog reda, I-II, Zagreb, 1941-1942. 2 Govor održan 27. svibnja 2001. na Međunarodnom susretu o isusovačkom visokom obrazovanju u Rimu (Monte Cucco). Tekst je dostupan na internetskoj adresi http://users.online.be/~sj.eur.news/doc/univ2001e.htm. No već osam godina prije Ignacijeve smrti Družba od toga pasivnog stava prelazi u aktivno, štoviše, u ultra-aktivno (kaže p. Kolvenbach). Počinju se otvarati kolegiji i to od četiri do pet novih godišnje, a često i bez dovoljno akademske, profesionalne i osobito financijske podloge. Sama Družba počinje osnivati institucije za formaciju isusovačkih studenata (skolastika) i, što je značajno, i za formaciju «izvanjskih» («externi» - kako se je to nazivalo). Družba sada uviđa, premda izravno ide za tim «da pomaže dušama svojih članova i bližnjih da postignu konačnu svrhu za koju su stvorene», da je zato «uz primjer života, potrebno i znanje i prikladan način kojim se ono izlaže» (Ust. 307). Sam je Ignacije uvidio velik potencijal koji se skriva i može se naći u obrazovanju pa je bez oklijevanja taj način služenja dušama («ministerij») smjetio iznad ostalih «uobičajenih ministerija». Tako posljednjih godina Ignacijeva života Družba Isusova prolazi kroz radikalne promjene, zacrtava novi put apostolata. U času Ignacijeve smrti Družbinih je kolegija bilo više od 30, dok su takozvane kuće profesa, shvaćene kao klasične Družbine rezidencije, bile samo dvije. Opcija za tzv. «učeni ministerij» («learned ministry»), tj. ulaženje na područje obrazovanja zapravo je promijenilo lice prve Družbe. Pod utjecajem poučavanja mijenjala su se dakako i shvaćanja siromaštva, besplatnost ministerija, apostolska pokretljivost, imenovanja osoblja na institucijama, pa i samo upravljanje Družbom. Da s time nisu bili svi suglasni i oduševljeni tim novim smjerom Družbina rada i apostolata, pokazuje o. Kolvenbach navodeći riječi Gioseffa Cortesona, rektora Njemačkoga kolegija u Rimu od 1564 do 1569., koji je otvoreno napisao: «Družba Isusova je bila ruinirana uzimajući toliko škola». isusovci su u svojoj Akademiji na Griču, unatoč trajnim ponajviše financijskim teškoćama, razvili živu filozofsku i teološku znanstvenu djelatnost, ponajviše poučavajući, ali i pišući. Isusovci u 19. i 20 stoljeću Družba Isusova, koja nakon g. 1773. i službenog dokinuća od pape Klementa XIV. zapravo nikada nije potpuno nestala, zadržala se je u nekim zemljama, kao u Bjelorusiji i Pruskoj te na Siciliji. Papa Pio VII. opet je službeno obnovio red g. 1814. Javlja se u burnom vremenu opadanja i potpunog raspada sistema skolastičke filozofije i teologije. Isusovci se opet uklapaju u crkveni orkestar filozofskih i teoloških nauka koji se počeo obnavljati pod nazivom neoskolastika. No isusovački orkestar u vrijeme druge polovice 19. i prve polovice 20. stoljeća funkcionira u disonantnom obliku. Dok se skupina katoličkih filozofa i teologa, među njima i isusovaca, trudi oko toga da katolički (skolastički) nauk uskladi i pomiri s novim (modernim) duhom, nastalim poslije Kantove i Hegelove filozofije u Europi, ponajviše na njezinu sjeveru, druga se skupina, ponajviše u mediteranskim zemljama Italiji i Španjolskoj nastoji njima što upornije i oštrije suprotstaviti. Ovi posljednji dobivali su vjetar u leđa iz Vatikanske palače. Pogledajmo kratko kakvu su tu ulogu imali istaknuti isusovci. Zaključak Pisac je u prilog želio sažeto, bez pretenzija povijesne akribije, dati sliku onoga što su isusovci od osnutka reda do danas pridonijeli na polju filozofije i teologije. Razumije se da bi se o tom moglo napisati mnogo pozamašnih knjiga, ipak autor smatra da je dao pregled koji čitatelju omogućuje da se dalje informira u bibliotečnim i ostalim sredstvima koja danas uvelike stoje na raspolaganju.

Prikaži sve...
3,000RSD
forward
forward
Detaljnije
Nazad
Sačuvaj