Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju! Na nultoj i na par sledecih stranica ima trag flomastera, tekst cist i uredan. I izdanje !!! 1983 g. Ilustracije: Vjera Lalin Irena Lukšić (Duga Resa, 10. ožujka 1953. − Duga Resa, 12. ožujka 2019.) hrvatska je spisateljica, prevoditeljica, znanstvenica i urednica. Živi u Dugoj Resi.[1] Piše prozu, drame, eseje, televizijske i radijske drame, filmske scenarije, stručne i znanstvene radove, te prevodi s ruskog.[2] Životopis Rođena je u obitelji službenika, majke Zore ekonomistice i oca Zdenka upravnog pravnika. U rodnome je gradu završila osnovnu školu i gimnaziju, a na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu diplomirala komparativnu književnost i ruski jezik. Apsolvirala je i studij novinarstva na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu. Doktorirala na temi ruske emigrantske književnosti. Prve kritičke tekstove počela objavljivati sredinom 70-ih godina XX. stoljeća u jednom glazbenome magazinu. U to vrijeme počela je surađivati kao prevoditeljica s nekim izdanjima novinske kuće Vjesnik. U književnosti se javila krajem 70-ih pripovijetkama tiskanim u časopisima. Godine 1981. izašao joj je prvi roman Konačište vlakopratnog osoblja, koji je kritika odmah svrstala u tzv. prozu u trapericama odnosno mladenački bunt protiv autoriteta i društvenih ograničenja. Spomenutoj stilskoj formaciji bliski su i roman Traženje žlice i zbirka priča Sedam priča ili jedan život, dok je za zbirku priča Noći u bijelom satenu (1995.) karakteristično postmodernističko viđenje stvarnosti kao igre u jeziku. Roman Povratak slomljene strijele (2000.) tematizira velikosrpsku agresiju na Hrvatsku i ujedno navješćuje zaokret prema stvarnosti. Tako je radnja romana Nebeski biciklisti (2008.) smještena u 60-e godine prošloga stoljeća i protkana dokumentarističkim materijalom iz sfere pop kulture, a putopisnu prozu Očajnički sluteći Cohena (2013.) pokreću kulturne referencije važne za XX. stoljeće i postupci karakteristični za pustolovni žanr. Posebno mjesto u opusu Irene Lukšić ima esejistika. Riječ je o tekstovima koji na osobit, gotovo poetski način tumače fenomene karakteristične za moderno doba: kulturu celebrityja, putovanja, hranu i kućne ljubimce. Naime autorica spomenute pojave istražuje kroz književna djela objavljena u biblioteci Na tragu klasika (zajednički projekt Hrvatskog filološkog društva i Disputa iz Zagreba i dovodi u vezu s općim stanjem duha postpovijesnog vremena, ali i povezuje s vlastitom biografskom situacijom (Dnevnici, snevnici, rječnici, 2009.). Irena Lukšić istaknuta je stručnjakinja za rusku emigrantsku književnost i prevoditeljica s ruskog jezika. Za svoj umjetnički, stručni i prevoditeljski rad dobila je niz nagrada i priznanja. Suradnica je američke enciklopedije svjetske književnosti Encyclopedia of World Literature in the 20th Century te Dictionary of Literary Biography, a u Hrvatskoj surađuje na najvažnijim enciklopedijskim izdanjima. Objavila tristotinjak radova o ruskoj i hrvatskoj književnosti. Proza joj je prevedena na engleski, makedonski, njemački, slovenski i turski jezik.[2] Djela Konačište vlakopratnog osoblja, roman, CDD, Zagreb 1981. Zrcalo, roman za djecu, Mladost, Zagreb 1983. Sedam priča ili jedan život, pripovijetke, Revija Osijek 1986. Traženje žlice, roman, Izdavački centar Rijeka, Rijeka 1987. Noći u bijelom satenu, pripovijetke, Rival, Rijeka 1995. Nova ruska poezija; panorama novije ruske poezije, dvojezično, Hrvatsko filološko društvo, Zagreb 1998. Soc-art; zbornik tekstova, Hrvatsko filološko društvo Zagreb 1998. Jednostavna istina – ruska pripovijetka XX. stoljeća; panorama ruske pripovijetke, Rival, Rijeka 1998. Antologija ruske disidentske drame; Hrvatski centar ITI, Zagreb 1998. Ruska emigrantska književna kritika; zbornik, Hrvatsko filološko društvo, Zagreb 1999. Hrvatska/Rusija; zbornik o rusko-hrvatskim kulturnim vezama, dvojezično, Društvo hrvatskih književnika, Zagreb 1999. Povratak slomljene strijele, roman, Književni krug Karlovac, Karlovac 2000. Sjajna zvijezda Rovinja, pripovijetke, Mozaik knjiga, Zagreb 2001. Hrvatska i svijet; zbornik, Hrvatsko filološko društvo, Zagreb 2002. Krvavi mjesec nad Pompejima, pripovijetke, Ceres, Zagreb 2002. Ruska književnost u Svemiru; studije, Disput, Zagreb 2003. Treći val; antologija ruske emigrantske književnosti potkraj 20. stoljeća, Disput i Hrvatsko filološko društvo, Zagreb 2004. Tajni život laponske princeze, pripovijetke, Disput, Zagreb 2004. Katalog važnih stvari, kolumne o svakodnevnom životu, Meandar, Zagreb 2005. Pismo iz Sankt Peterburga, roman, Biblioteka I.G.Kovačić, Karlovac 2006. Ruski emigranti u Hrvatskoj između dva rata; zbornik, Hrvatsko filološko društvo, Zagreb 2006. Ogledi o ruskoj književnosti; Hrvatsko filološko društvo, Zagreb 2006. Šezdesete – The Sixties; zbornik, Hrvatsko filološko društvo, Zagreb 2007. Brodski! Život, djelo; zbornik, Disput, Hrvatsko filološko društvo, Zagreb 2007. elektroničko izdanje: Krvavi mjesec nad Pompejima, pripovijetke, 2007. www.elektronickeknjige.com elektroničko izdanje: Pismo iz Sankt Peterburga, roman, 2008. Nebeski biciklisti, roman, Disput, Zagreb 2008. www.elektronickeknjige.com Duga Resa – Ixtlan, pripovijetke, Disput, Zagreb 2008. Dnevnici, snevnici, rječnici, dnevnička i esejistička proza, Meandar, Zagreb 2009. Sedamdesete, zbornik. Hrvatsko filološko društvo, Zagreb 2010. Vjesnici nove književnosti. Prikazi, recenzije, nacrti. Hrvatsko filološko društvo, Zagreb 2010. Blagovati na tragu klasika, književna “kuharica”. Hrvatsko filološko društvo i Disput, Zagreb 2011. Gradovi, sela, dvorci. Vodič za literarne putnike. Hrvatsko filološko društvo i Disput, Zagreb 2012. Očajnički sluteći Cohena, roman. Disput, Zagreb 2013. Idoli i barabe. Slavne osobe u književnim djelima: ogled. Hrvatsko filološko društvo i Disput, Zagreb 2014. Klasici ostavljeni mačkama: Pokušaj drukčijega čitanja književnih tekstova. Hrvatsko filološko društvo i Disput, Zagreb 2015. Berlin-Pariz, roman. Disput, Zagreb 2016. Sve o sestri Robina Hooda. Roman. Meandar Media, Zagreb 2018. Lalin, Vjera, hrvatska slikarica (Zagreb, 10. III. 1947). Diplomirala na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 1974 (I. Lovrenčić) te bila suradnica Majstorske radionice Lj. Ivančića (1975–77). U kombiniranoj tehnici minucioznim crtežom stvara nadrealne, halucinantne prizore morbidnih i tjeskobnih sadržaja (Homoidi, 1976; Moj otac, 1981). U ciklusu Raspela (1990) nadahnuta je starim dalmatinskim raspelima, a u Bestijariju (1995–98) ljudskom bešćutnošću i ratom. Bavi se ilustriranjem i opremom knjiga (I. Kušan, Domaća zadaća; J. L. Borges, Priručnik fantastične zoologije). Biblioteka Vjeverica