Autor istražuje pojavu povijesnog revizionizma na primjeru gradova Mostara i Splita. U 1990-ima novi politički subjekti konstruiraju poželjno povijesno sjećanja sa ciljem stvaranja novih državnih i nacionalnih identiteta. Ključna namjera te politike bila je u potpunosti razgraditi socijalističko naslijeđe, pri čemu se poseže za “izmišljanjem tradicije” i negacije dijela važnoga kulturnog i povijesnog nasljeđa. Nacionalistička politika novih elita dovela je do niza nepovoljnih posljedica, kao što su rušenje spomenika antifašističkoj borbi, promjena imena ulica, izmjene sadržaja školskih udžbenika iz povijesti i književnosti, promjena imena imena i simbola sportskih klubova itd. Knjiga je napisana u kritičko-polemičkom tonu. Dragan Markovina (Mostar, 1981) je povjesničar, publicist i pisac. U razdoblju od 2004., do 2014. radio je na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta u Splitu, tokom čega je stekao titulu doktora znanosti i docenturu iz povijesti. Pisao je za brojne regionalne portale i časopise. Autor je niza znanstvenih članaka i knjiga Između crvenog i crnog: Split i Mostar u kulturi sjećanja (2014), Tišina poraženog grada (2015), Jugoslavenstvo poslije svega (2015), Povijest poraženih (2015) i Doba kontrarevolucije (2017). Usamljena djeca juga njegov je prvi prozni rukopis. Dobitnik je nagrade „Mirko Kovač“ za knjigu Između crvenog i crnog: Split i Mostar u kulturi sjećanja. Član je PEN centra Bosne i Hercegovine i predsjednik Nove ljevice. Živi kao freelancer.