Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju! 1980. god Prvo izdanje! Džemaludin Alić (Zenica, 19. maj 1947 — Sarbriken, 4. septembar 2017)[1][2] bio je bosanskohercegovački književnik.[3] Rođen je u zeničkom naselju Tetovo.[2] Gimnaziju je završio u rodnom gradu, a studije južnoslovenskih književnosti i jezika na Filozofskom fakultetu u Sarajevu[2][4] 1972. godine.[3] Objavio je više knjiga pjesama:[3] Tamni kristal, Zagreb, 1969. Razbijanje površine, Sarajevo, 1969. Pjev sve tišeg srca, Zagreb 1971. Sezona lova, Zagreb, 1974. Nesanica, Sarajevo, 1976. Put u iskon, Sarajevo, 1978. Rađanje Atlantide, Sarajevo, 1988. Sarajevo, oko moje, Split, 1992. Za knjigu pjesama Tamni kristal dobio je nagradu Fonda A.B. Simić 1969. godine u Zagrebu.[2] Alić je pisao i prozu, kritiku i eseje. Prvi roman I smrt će proći objavio je 1978. godine u Zagrebu, a zatim slijede romani Trošenje grijeha (1980, Sarajevo); Kukci (1988, Banja Luka); Demijurg (1989, Tuzla); i Pataren (2001, Sarajevo). Knjigu priča Zamka za Ishaka Ledinu[3] objavio je u Sarajevu 1982. godine. Komadanje Orfeja,[3] izbor kritike, polemike i eseja, publikovao je u Tuzli 1986. godine, a djelo Antologija bosanskohercegovačke pripovijetke XX. stoljeća[2] objavljuje u časopisu Život (7—8, 1980. godine). Roman Kukci preveden je na makedonski jezik i objavljen pod naslovom Skakulci u Skoplju 1991. godine. Antologija bosnaskohercegovačke pripovijetke XX. stoljeća objavljena je na jeziku esperanto u Sarajevu 1982. godine. Roman Demijurg preveden je na njemački jezik i objavljen u Bliskastelu 1995. godine. Pataren je takođe objavljen na njemačkom jeziku 2003. godine. Nakon izbijanja rata u Bosni i Hercegovini Alić je sa porodicom otišao da živi u gradu Splitu u Hrvatskoj, gdje izdaje list RBiH, a od kraja 1993. godine živio je u egzilu u Njemačkoj[3] sa statusom slobodnog umjetnika. U egzilu je napisao knjigu pjesma Bosna Bosona, roman Pataren i djelo Devetnaest stoljeća Bosne (1988, Frankfurt).