Knjiga je bila u dodiru sa vodom, stanje kao na slikama, gornji deo korica izgreban, omot u gornjem zalepljen za prednju koricu, fleka kroz celu knjigu na gornjem ćošku i gornjem delu knjižnog bloka, listovi blago izvitopereni, ne smeta čitanju, nije za poklon. Cena bitno smanjena. Autor - osoba King, Stephen, 1947- = King, Stiven, 1947- Naslov Kudžo / Stephen King ; prevela Svetlana Bezdanov Gostimir Jedinstveni naslov Cujo. srpski jezik Vrsta građe roman URL medijskog objekta odrasli, opšte (lepa književnost) Jezik srpski Godina 2019 Izdanje 1. izd. Izdavanje i proizvodnja Beograd : Vulkan izdavaštvo, 2019 (Beograd : Vulkan štamparija) Fizički opis 334 str. ; 22 cm Drugi autori - osoba Bezdanov-Gostimir, Svetlana, 1956- = Bezdanov-Gostimir, Svetlana, 1956- (karton s omotom) Napomene Prevod dela: Cujo / Stephen King Tiraž 1.000 Na presavijenom delu omotnog lista autorova slika i beleška o njemu Prednji i zadnji forzec ilustr. Ovde sam. Oduvek sam bio ovde, šunjao se okolo, osluškivao. Ja sam čudovište, staro čudovište, i imaću te uskoro. Osećaš li kako sam ti sve bliži... i bliži... U Kasl Roku, mirnom gradiću u Mejnu, život ide svojim mirnim tokom. Omiljeni pas u kraju, dobroćudni bernardinac Kudžo, veselo trčkara kroz šume i poljane... sve dok jedne noći ne izroni iz tame, užarenog pogleda u očima koje obećavaju stravičnu smrt. Leto 1980. bilo je vrelo. A bilo je i krvavo. Sve je počelo tog toplog junskog dana, kada je Kudžo potrčao za zecom. Ili je možda počelo još one majske noći, kada je Ted Trenton video čudovište u ormaru... Naravno, roditelji su ga uverili da je to bila noćna mora, i da čudovišta ne postoje, zar ne? Ali prevarili su se: čak i u spokojnim, tihim gradićima, čudovišta vrebaju, skrivena u senci. Stiven Edvin King (engl. Stephen Edwin King, 21. septembar 1947) američki je pisac, scenarista, muzičar, kolumnista, glumac, filmski producent i reditelj. Njegove knjige su do sada prodate u preko 350 miliona primjeraka, mnoge od kojih su adaptirane u igrane filmove, mini-serije, televizijske serije i stripove. King je objavio 61 roman (uključujući sedam pod pseudonimom Ričard Bakman) i šest nefiktivnih knjiga. Napisao je oko 200 kratkih priča, od kojih su mnoge objavljene u kolekcijama knjiga. King je osvojio Nagradu Brema Stokera, Svjetsku nagradu za fantastiku i nagradu Britanskog društva za fantastiku. Nacionalna fondacija za knjigu mu je 2003. godine dodijelila Nacionalnu nagradu za književnost. Takođe je dobio nagrade za svoj doprinos književnosti, na osnovu svog cjelokupnog opusa, kao što su Svjetska nagrada za fantastiku za životno djelo (2004) i Nagradu velemajstora, koju dodjeljuju Pisci misterije u Americi (2007). King je 2015. godine nagrađen Nacionalnom medaljom za umjetnost, koju dodjeljuje Nacionalna zadužbina za umjetnost SAD za svoj doprinos književnosti. King se smatra „kraljem horora” Stiven King je rođen 21. septembra 1947. godine u Portlandu, u američkoj saveznoj državi Mejn. Njegov otac, Donald Edvin King, bio je pomorski trgovac. Donald je rođen kao Donald Polok, ali je kasnije koristio prezime King. Stivenova majka bila je Neli Rut (rođena Pilsberi). Njegovi roditelji su se vjenčali 23. jula 1939. godine u Skarborou u Mejnu. Živjeli su sa Donaldovom porodicom u Čikagu, a zatim su se preselili u Kroton na Hadsonu u Njujorku. Porodica King vratila se u Mejn pred kraj Drugog svjetskog rata, gdje su živjeli u skromnoj kući u Skarborou. Kada je Stiven imao dvije godine, njegov otac je napustio porodicu. Stivenova majka je sama odgojila Stivena i njegovog starijeg brata Dejvida, a povremeno su imali velike finansijske probleme. Kada je Stiven imao jedanaest godina, njegova porodica se preselila u Daram, gdje se njegova majka brinula o svojim roditeljima do njihove smrti. Zatim se zaposlila kao njegovateljica u lokalnoj instituciji za mentalno zaostale osobe. King je vaspitan kao metodista, ali je tokom srednje škole izgubio vjeru u organizovanu religiju. Iako više nije religiozan, King ipak vjeruje u postojanje Boga. Kao dijete, King je prisustvovao tragediji kada je njegovog prijatelja udario i ubio voz, iako se više ne sjeća ovog događaja. Porodica mu je rekla da je, kada je napustio kuću kako bi se igrao sa tim dječakom, ubrzo došao nazad bez riječi i u šoku. Tek kasnije je porodica saznala za dječakovu smrt. Neki kritičari pretpostavljaju da je ovaj događaj psihološki inspirisao Kinga za neka njegova mračnija djela, ali to King ne spominje u svom memoaru O pisanju (2000). MG31 (N)