Beograd 2001, str. 198. Reprint izdanja autora Sarajevo 1910. Martin Đurđević / Martin Gjurgjević u odličnom stanju Martin Đurđević (Doljani kod Stoca, 1845. – 1913.), hrvatski bosanskohercegovački kroničar, diplomat i pravni stručnjak. Životopis Rodio se u Doljanima. Nakon osnovne škole otišao u Dubrovnik. Ondje je završio isusovačku gimnaziju na talijanskom jeziku. Dobro je naučio osmanski šerijatski pravni sustav i dobro je govorio njemački i talijanski. Poslije te škole posao je našao u osmanskom Državnom uredu za vezu zbog tih znanja. Službovao je u Mostaru, Sarajevu, Prištini i Bosanskom Brodu. Po izbijanju ustanka u Hercegovini i zapadnim dijelovima Bosne 1875. godine zaputio se iz Bosanskog Broda u Zagreb te preko Dubrovnika ka Crnoj Gori, gdje se stavio u crnogorsku službu, na raspolaganje knezu Nikoli. Netom prije austro-ugarskog zaposjedanja Hercegovine bio je u Mostaru u francuskom vice-konzulatu gdje je dočekao ulazak austro-ugarske vojske u Mostar. Vodio je knjigu svojih memoarskih zapisa. S obzirom na to da je svjedočio Hercegovačkom ustanku i austro-ugarskom zaposjedanju njegovi zapisi su važno povijesno vrelo. Memoari Martina Đurđevića razvrstani su u 14 hronološko-progresivnih priča koje predstavljaju sjećanje na ono što je autor prošao u periodu 1858. godine do okupacije Bosne i Hercegovine 1878. godine. Taj dvadesetogodišnji period predstavlja izuzetno buran period u istoriji Balkana i u značajnoj mjeri rasvjetaljava prilike u Crnoj Gori u periodu od njenog „de facto“ do „de jure“ međunarodnog priznanja. Prvi opisi Crnogoraca odnose se na hajdučiju, zatim na Grahovačku bitku 1858. godine da bi se nastavili izlaganjem o pogubljenju harambaše Petka Kovačevića u Mostaru 1866. godine“,