Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju! Potpis! Johan Peter Ekerman – RAZGOVORI SA GETEOM U poslednjim godinama njegova života (Kultura, Beograd, 1970, tvrd povez, XXXI + 583 str.) Dugogodišnji sekretar i prijatelj jednog od najvećih svetskih pisaca, Johana Volfganga Getea - Johan Peter Ekerman u ovoj knjizi ispisuje svoje uspomene vezane za godine provedene uz genijalnog pisca. Ovi razgovori nisu samo dnevničke beleške već autentičan i veoma osoben presek evropske kulture i književnosti. Na preko petsto strana, sa tri registra i mnoštvom podataka i zapažanja, ova knjiga je neizostavna lektira za sve koji proučavaju klasičnu književnu baštinu, ali i za ostale. Johann Peter Eckermann (njemački: Johann Peter Eckermann) je njemački pjesnik i pisac, bliski čovjek od povjerenja Johanna Wolfganga Goethea. Biografija Eckermann je rođen u gradiću Winzen blizu Hamburga u obitelji trgovačkog putnika. Kao mladić je s ocem putovao po sjevernom dijelu Lüneburškog polja kako bi po selima prodavao sitnu robu. Ne pohađa redovnu školu, ali ostavlja dojam svojim mentalnim i kreativnim sposobnostima. Uz podršku mjesnog svećenika, Eckermann je dobio mjesto pisara u svom rodnom gradu. Nakon što je završio dragovoljno služenje u ratu protiv Napoleona Bonapartea 1813./14., odlazi u Hannover na školovanje za slikara. Mučen bolešću i besparicom, odustao je od te namjere i ponovno prihvatio upravno mjesto. U želji da proširi svoje duhovne horizonte, pohađao je nastavu u gimnaziji u Hannoveru i revno se posvetio književnosti. Osobito dubok dojam na njega su ostavila Goetheova djela. Iako nije završio srednjoškolsko obrazovanje, Eckermann je pohađao predavanja iz prava i filologije na Sveučilištu u Göttingenu, ali ubrzo prekida studij zbog nedostatka sredstava. Proučavajući velike književne uzore, osjetio se potaknut da i sam piše pjesme. Osim toga, stvorio je studio Prilozi za poeziju s posebnim fokusom na Goethea, poslavši Goetheov rukopis u Weimar. Pozitivan odgovor iz Weimara potaknuo je Eckermanna 1823. da osobno posjeti gotovo 74-godišnjeg Goethea. Od radosti, ambiciozni mladi gost odmah je predložio da njegova `nepromjenjiva zvijezda vodilja` preuzme neke izdavačke i organizacijske poslove. Ali on ne postaje njegov `tajnik`, kako se obično kaže. Njihov odnos se više izražava u obožavanju i povjerenju. Eckermannov portret iz 1824. Kao i prije, Eckermannovo vrijeme u Weimaru obilježila je besparica. Goethe je organizirao objavljivanje svojih Prinosa poeziji uz naknadu, a također je organizirao da podučava prijestolonasljednika velikog vojvode Saxe-Weimar-Eisenacha, Karla Augusta. Također na Goetheovu inicijativu, već ne mladi Eckermann diplomirao je 1825. na Sveučilištu u Jeni. Goetheovo povjerenje u Eckermannovu pouzdanost bilo je toliko veliko da mu je povjerio da prati svog nestabilnog sina Augusta na njegovom kobnom putovanju u Italiju 1830. (gdje se August zarazio boginjama i umro). Godine 1838. Eckermann je dobio titulu savjetnika velikog kneza i knjižničara velike kneginje. Goethe je na kraju svojih dana oporukom povjerio Eckermannu da se brine o njegovoj književnoj ostavštini. Nakon Goetheove smrti 1832. gotovo nitko u Weimaru nije obraćao pozornost na boležljivog i postupno osiromašenog Eckermanna. Godine 1836. napokon su objavljeni njegovi dugo pripremani Razgovori s Goetheom u posljednjim godinama njegova života, 1823-32 (prvi i drugi dio; treći dio pojavio se 1848.) - djelo koje je još uvijek cijenjeno i prevedeno na mnoge jezike. Na bugarski ju je prvi put preveo 1907. književni povjesničar Boyan Penev. Godine 1850. Eckermann je objavio drugu zbirku pjesama, ali bez većeg uspjeha. Godine 1854. Johann Peter Eckermann umire u Weimaru, bolestan i sam.