Liber, 1981. Slavko Mihalić (Karlovac, 16. ožujka 1928. - Zagreb, 5. veljače 2007.) bio je hrvatski pjesnik, novelist, novinar, književni kritičar i akademik. Završio pučku školu, gimnaziju, i maturirao, u Karlovcu. Studirao na Filozofskom fakultetu u Zagrebu hrvatski jezik i književnost. Piše od 14. godine. Na zagrebačkom Filozofskom fakultetu pokreće književni mjesečnik `Tribina` (1952.). Književni rad Urednik je poezije u izdavačkom poduzeću Lykos. Krajem pedesetih godina sudjeluje u organiziranju festivala poezije i glavni je urednik književnog lista Književna tribina. Kad je list obustavljen, odlazi u Društvo hrvatskih književnika, radi u kulturnom tjedniku Telegramu kao zamjenik urednika, više puta ga biraju za tajnika Društva, gdje pokreće The Bridge, reviju za prevođenje hrvatske književnosti na druge jezike, i zasniva međunarodne Zagrebačke književne razgovore. Godine 1967. jedan je od sastavljača Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika. Prema Mihalićevim riječima rađeni su pritisci da ne dođe do tiskanja teksta Deklaracije u Telegramu od pripremljenog sloga spremnog za rotaciju, a kasnije proganjanje sviju koji se nisu htjeli odreći dokumenta. »Morao sam otići iz Telegrama, ostao sam bez posla, a onda su 1971. obnovljeni svi napadi«. Svake se godine 16. ožujka pod firmom njegova rođendana slavila zapravo u književničkom Društvu Deklaracija. U teškim sedamdesetim godinama uglavnom prevodi, osobito sa slovenskog, za što prima Župančičevu listinu. Postaje tajnikom biblioteke Pet stoljeća hrvatske književnosti. Od 1983. je izvanredni, a od 1991. redoviti član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Od 1995. dopisni je član Slovenske akademije znanosti in umetnosti. Od 1987. bio je glavni i odgovorni urednik književnog mjesečnika Razreda za književnost naše Akademije Foruma, a od 2000. predsjednik Društva hrvatskih književnika. Zbirke pjesama objavljene su mu diljem svijeta na više od 20 jezika. Na hrvatski jezik prevodi i pjesme iz Makedonije, preveo je neke pjesme Konstantina Miladinova. Djela (do 2005.) Komorna muzika, Zagreb 1954. Put u nepostojanje, Zagreb 1956. Početak zaborava, Zagreb 1957. Darežljivo progonstvo, Zagreb 1958. Godišnja doba, Zagreb 1961. Ljubav za stvarnu zemlju, Zagreb 1964. Prognana balada, Kruševac 1965. Jezero, Beograd 1966. Izabrane pjesme, Zagreb 1966. Posljednja večera, Zagreb 1969. Vrt crnih jabuka, Zagreb 1972. Orfejeva oporuka, Zagreb 1974. Krčma na uglu, Trst-Koper 1974. Petrica Kerempuh, u starim i novim pričama, Zagreb 1975. Klopka za uspomene, Zagreb 1977. Izabrane pjesme, u: Pet stoljeća hrvatske književnosti, knj. 164, Zagreb 1980. Pohvala praznom džepu, Zagreb 1981. Atlantida, Beograd 1982. Tihe lomače, Zagreb 1985. Iskorak, Zagreb 1987. Izabrane pjesme, Zagreb 1988. Mozartova čarobna kočija, Zagreb 1990. Ispitivanje tišine, Zagreb 1990. Zavodnička šuma, Zagreb 1992. Baršunasta žena, Zagreb 1993. Karlovački diptih, Karlovac 1995. Približavanje oluje, Zagreb 1996. Pandorina kutija, Zagreb 1997. Sabrane pjesme, Zagreb 1998. Akordeon, Zagreb 2000. Močvara, Zagreb 2004. Posljednja večera, Vinkovci 2005.[4] Neka njegova djela je u njenoj antologiji Zywe zradla iz 1996. sa hrvatskog na poljski prevela poljska književnica i prevoditeljica Łucja Danielewska. Književne nagrade i priznanja 1957.: Nagrada Društva književnika Hrvatske, za knjigu pjesama Put u nepostojanje 1962.: Nagrada grada Zagreba, za knjigu pjesama Godišnja doba 1967.: Nagrada Matice hrvatske, za knjigu Izabrane pjesme 1970.: Nagrada grada Zagreba, za knjigu pjesama Posljednja večera 1976.: Nagrada “Ivana Brlić Mažuranić”, za knjigu pripovijesti Petrica Kerempuh 1982.: Nagrada “Tin Ujević”, za knjigu pjesama Pohvala praznom džepu 1985.: Zmajeva nagrada, za knjigu pjesama Tihe lomače 1986.: Nagrada Fonda Miroslav Krleža, za najbolje pjesničko djelo u razdoblju 1984.-1987., za knjigu pjesama Tihe lomače 1990.: Goranov vijenac, za zbirku pjesama Ispitivanje tišine 1992.: Godišnja nagrada Vladimir Nazor, za knjigu pjesmama u prozi Zavodnička šuma 1996.: Nagrada Vladimir Nazor, za životno djelo 1997.: Povelja Visoka žuta žita, za trajni doprinos hrvatskoj književnosti 1998.: Nagrada Ivan Goran Kovačić, za knjigu pjesama Pandorina kutija 1999.: Plaketa Dobrojutro, more, za trajni doprinos hrvatskoj književnosti 2000.: Nagrada Maslinov vijenac 2000.: Nagrada Vilenica Društva slovenskih pisateljev 2002.: Nagrada Zlaten venec na Struškim večerima poezije, Struga, Makedonija