Ako je književnost verbalna umjetnost – a jeste – onda analiza svakog književnog djela mora – prvenstveno na osnovu jezičkih kriterijuma – pokušati dati odgovor na pitanje koji to aspekti upotrebe jezika književnom djelu daju status umjetničkog. Drukčije rečeno, u analizi književnog djela uvijek je prisutno i pitanje šta je to differentia specifica jezika književnog djela koja omogućava da ga shvatimo i prihvatimo kao umjetničko. Ako je poetika nauka o književnoj umjetnosti, a jeste, onda se ona – kako to i Roman Jakobson naglašava – „prevashodno bavi pitanjem ’Šta čini jednu verbalnu poruku umetničkim delom?’” To nije, međutim, samo pitanje poetike nego podjednako, ako ne čak i više, pitanje stilistike. I to integralne stilistike, što se bavi načinima ostvarivanja i (među)odnosom stilematičnosti i stilogenosti jezičkih jedinica – od foneme kao najmanje do diskursa ili teksta kao najviše. Čitaj dalje