Prado je reprezentativan muzej, osobito kad je riječ o slikarstvu od rane renesanse do romantizma. On je i veoma živa ustanova, u kojoj se uz stalni postav neprestano odvijaju velike izložbe, nerijetko dvije istodobno. Ipak, u očima europskog posjetitelja, Prado je ponajprije muzej u kojem se gleda Goyu, Velázqueza i Boscha. U ovoj knjizi detaljno su prikazana i komentirana i brojna druga tamošnja remek-djela - od Navještenja koje je naslikao fra Beato Angelico, djela koje je Vasari smatrao rajskim, preko remek djela Mantegne, Antonella, Botticellija, Dürera (uključujući Adama i Evu te veličanstveni Autoportret), Rafaela, Tiziana, Veronesea, El Greca, Caravaggia, Zurbarána, Rembrandta, Spagnoletta ili Tiepola, pa do Lópeza i Fortunyja. Čitaj dalje