Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju! Omot jedne knjige malo ostecen, nista strasno. Sve ostalo uredno! Jabucka kotlina Jadransko more je ogranak Sredozemnog mora koji odvaja Apeninski poluotok od Balkanskog poluotoka, te Apeninskog gorja od Dinarskog gorja. Jadran je najsjeverniji rukavac Mediterana, koji je s njim spojen preko Otrantskih vrata (morski prolaz između Jadranskog i Jonskog mora). Države na obalama Jadranskog mora su Albanija, Bosna i Hercegovina, Crna Gora, Hrvatska, Italija i Slovenija. U Jadranu se nalazi preko 1300 otoka, većinom smještenih na istočnoj strani, tj. hrvatskoj obali. Dijeli se na tri bazena, sjeverni koji je najplići i južni koji je najdublji, s najvećom dubinom od 1233 metra. Morske struje putuju u smjeru obrnutom od kazaljke na satu, ulazeći kroz Otrantska vrata uz istočnu obalu mora i vraćajući se uz zapadnu (talijansku) obalu. Morske mijene nisu pretjerano izražene, iako se povremeno mogu dogoditi veće razlike u njihovim amplitudama. Slanost Jadrana je manja od Sredozemnog zato što tekućice u Jadranskom slivu čine trećinu pritoka Sredozemnog mora. Površinska temperatura mora varira od 24o ljeti do 7o zimi. More leži na Jadranskoj mikroploči, koja se u Mezozoiku odvojila od Afričke ploče. Kretanje ploče i sudar s Euroazijskom pločom je znatno utjecalo na uzdizanje okolnih planinskih lanaca. U Jadranu su nađeni svi tipovi sedimenata koje je najvećim dijelom donijela rijeka Po, najveća rijeka u Jadranskom slivu. Zapadna obala je aluvijalna ili terasasta, dok je istočna vrlo razvedena i kraška. Na Jadranu je mnogo zaštićenih područja, kako bi se zaštitila bioraznolikost u kršu. More je obilato florom i faunom i u njemu obitava više od 7000 vrsta, od kojih su mnoge rijetke, endemske i ugrožene. Jadransku obalu nastanjuje preko 3,5 milijuna ljudi. Najveći gradovi su Bari, Venecija, Trst, Rijeka i Split. Najstariji stanovnici jadranske obale su bili Etrušćani i ostala italska plemena, Iliri i Stari Grci. Do 2. vijeka pr.n.e. obala je bila pod kontrolom Rimske Republike. U Srednjem vijeku, Jadranska obala i more su kontrolirale razne države, od kojih su najznačajnije bile Bizantsko Carstvo, Mletačka Republika, Habsburška Monarhija i Osmansko Carstvo. Nakon ujedinjenja Italije, Kraljevina Italija je imala velike pretenzije na kontrolu istočne obale, a time ujedno i cijelog Jadrana koje je trajalo cijeli 20. vijek. Nakon Prvog svjetskog rata i raspada Austro-Ugarske i Osmanskog Carstva, na istočnoj obali su nastale dvije nove države: Slobodna Država Rijeka (1920-24.), Kraljevina Jugoslavija i Albanija. Nakon odvajanja jugoslavenskih saveznih republika, pomorske i teritorijalne granice su se prenijele na novoosnovane države. Glavne djelatnosti uz obalu su ribarstvo i turizam. Hrvatski i crnogorski turizam je ekonomski najbrže rastući u regiji. Pomorski transport je također vrlo bitna djelatnost, a na obali Jadranskog mora postoji 19 većih pomorskih luka kroz koje godišnje prođe preko milijun tona robe. Najveća Jadranska pomorske luke za teretni transport su Venecija, Trst, Kopar i Rijeka, dok se venecijanska i splitska luka najveće putničke luke.