Autor - osoba Berlin, Lucia Naslov Večer u raju / Lucia Berlin ; s engleskog prevela Sabina Nikšić Jedinstveni naslov Evening in paradise Vrsta građe kratka proza URL medijskog objekta odrasli, opća (lijepa književnost) Jezik bosanski Godina 2019 Izdavanje i proizvodnja Sarajevo : Buybook, 2019 (Sarajevo : Dobra knjiga) Fizički opis 244 str. ; 21 cm Drugi autori - osoba Nikšić, Sabina Zbirka ǂBiblioteka ǂFarah Napomene Prijevod djela: Evening in paradise. Slika autorice i bilješka o njoj na zadnjem kor. listu Ava Gardner u zagrljaju mladoga meksičkog „galeba“, japanski turist koji se, gledajući borbu s bikovima, odjednom sruši mrtav, nezvana gošća koja unosi red u kaotičnu obiteljsku proslavu Božića, urnebesni dijalog dviju bivših supruga istoga fatalnog muškarca… Sve su to slikoviti prizori i motivi Večeri u raju, sad već druge, posmrtne zbirke priča Lucije Berlin. Predloške za mnoge od tih priča autorica je pronalazila u vlastitom, nekonvencionalno proživljenom životu obilježenom burnim zbivanjima u ekscentričnoj obitelji, bolešću, alkoholizmom i drogom, seljakanjem diljem obiju Amerika i prihvaćanjem, iz nužde, najrazličitijih poslova, od spremačice do sveučilišne profesorice. Majstorica zapažanja sitnih životnih ironija i paradoksa, prići će i najmračnijim iskustvima s dozom pomalo subverzivnoga humora, ne skrivajući pritom empatiju prema akterima u ljudskoj komediji, tomu nepresušnom vrelu iz kojega crpi materijal za svoju emocijama nabijenu, senzualnu, ali ipak discipliniranu prozu, neopterećenu bilo kakvim stilističkim ukrasima. Ako je itko znao, zahvaljujući neposrednosti izraza, pretočiti život u književnost, onda je to zasigurno bila danas već legendarna Lucia Berlin. Iz medija: „Svatko onaj tko se bojao da bi Večer u raju mogla biti manje vrijedna od Priručnika za spremačice ugodno će se iznenaditi. U novoj zbirci dolazi do izražaja jednako umijeće i patos koji već dugo oduševljavaju obožavatelje Lucije Berlin. Ona suosjeća, doduše diskretno, s inteligentnim ženama otvorene naravi koje se, poput nje, probijaju kroz život.“ – Los Angeles Review of Books „Ova nova zbirka povod je za slavlje, među ostalim i zato što pokazuje svu širinu i kompleksnost talenta Lucije Berlin, toplinu njezina spisateljskog tona… Poput Čehova, ona je sjajan pripovjedač.“ –Boston Globe „Budite spremni na to da se ponovno zaljubite… mudro smišljeno, divno ostvarenje genija ovoga književnog žanra.“ – NYLON „Priče iz Večeri u raju uzbudljive su baš kao i one koje otprije poznajemo – jezgrovit rukopis, zapanjujući detalji, dojmljive kratke dosjetke što se ponavljaju i uvlače nam se pod kožu. Proza Lucije Berlin čita se kao poezija i doživljava kao sjećanje. Sadržajem bremeniti trenuci pretaču se u gotovo ogoljen, sugestivan izraz koji se izravno obraća našim osjetilima.“ – The Washington Post „Berlin slobodno skače sa slike na sliku, sljubljuje različite motive, naglo skreće priču i namjerno koristi izravan, sirov iskaz, što sve zajedno njezinu prozu čini živom, dinamičnom, ekspresivnom i vrlo dojmljivom.“ – Katarina Luketić, T-portal Život Lusije Berlin (Lucia Berlin, 1936–2004) bio je jednako raskošan, težak, intenzivan i neponovljiv koliko i njena književnost. Rođena na Aljasci, veći deo detinjstva provela je po rudarskim kampovima u Ajdahu, Kentakiju i Montani, prateći sa porodicom oca na njegovim radnim mestima. Tokom Drugog svetskog rata obitava s majkom i sestrom u El Pasu, majčinom rodnom gradu, da bi, po očevom povratku iz vojne službe, nakratko vodila udoban i privilegovan belački život u Santjagu u Čileu. Slede, uz studiranje i magistraturu, tri propala braka, četvorica sinova, seljenja u Albukerki, Njujork – onaj u kojem, u njeno vreme, prvi put izlaže Rotko, a u klubu „Fajv spot” prvi put nastupa Ornet Kolman – potom i život u seocetu u Meksiku, te u Berkliju, Ouklandu i Meksiko Sitiju. Za sve to vreme izdržavala je sinove mahom samostalno, radeći kao nastavnica u srednjoj školi, čistačica, medicinska sestra, službenica na bolničkom šalteru, operaterka na bolničkoj telefonskoj centrali, boreći se pri tom sa svakodnevnim životnim problemima samohrane majke i izrazito osetljive osobe. Poslednjih desetak godina života predavala je na Univerzitetu u Koloradu – najpre kao gostujući pisac, a potom i kao vanredni profesor. Pisala je sporadično, ali briljantno, za sobom ostavivši 76 pripovedaka – britkih, pregnantnih, pronicljivih, beskompromisno iskrenih, mučnih, duhovitih, i nadasve saosećajnih. Za života je objavila zbirke „Žudnja za domom” (1991), „Zbogom” (1993), „Tamo gde sam sad” (1999). Počela je da objavljuje sa dvadeset četiri godine u časopisu Sola Beloua „Plemeniti divljak” i „Novi štrand”. Potonje priče pojavile su joj se u publikacijama „Atlantik Mantli” i „Nova američka književnost”, kao i u brojnim manjim časopisima. Za priču „Moj džokej”1985. je ovenčana Nagradom „Džek London” za kratku prozu, a za zbirku „Žudnja za domom” dobila je Američku književnu nagradu 1991. MG3