Crna knjiga: Patnje Srba u Bosni i Hercegovini 1992-1995 / Miroslav Toholj Cetinje 2000. Tvrd povez, ćirilica, 595 strana + 9 strana sa tablama + 530 strana + 22 strane sa tablama. Knjiga su veoma dobro / odlično očuvane. V2 Ova knjiga o zlu u početku je zamišljena sa sasvim jasnom svrhom — da se političkoj javnosti Zapada predoče činjenice koje bi možda mogle izbalansirati pristup zbivanjima u Bosni i Hercegovini, pa i u bivšoj Jugoslaviji, dok kod nas još bješe blaženih iluzija u tom pogledu. (Otuda su i poimenični spiskovi na ovim stranicama utemeljeni na abecednom, latiničnom poretku koji je manje-više dosljedno poštovan.) Na dokumentarnom i faktografskom karakteru insistira i grafička struktura. Svi doslovni navodi i citati ispisani su kurzivom. U kasnijoj fazi pisanja autor je, međutim, odustao od prvobitne namjere, s obzirom da su oni kojima je spočetka knjiga bila namijenjena nedvosmisleno i na mnoštvo različitih načina pokazali da ih fakti ne zanimaju, kao i to da je njihov pristup prilikama u Bosni i Hercegovini, pa i na svem Balkanu, instrumentalizovan u korist mračnih namjera i morbidnih ciljeva na koje će ova hronika ponekad uzgredno pokazati. Iskrsla je opasnost da će u vremenu koje dolazi - a već o tome postoje nagovještaji - čak i oni koji su najviše patnje podnosili, sami zaturiti mnogo šta od onoga što je uzrokovalo patnje. Stoga je stvarna svrha knjige da se za duga vremena ništa ne preda zaboravu. Čitalac će otuda, možda, naići na neke opštepoznate činjenice, ali ovdje su one date usljed bojazni da će ukupna slika, onakva kakva odista jest, vremenom blijedjeti i u pojedinostima i u osnovnim konturama, pa bi nesmotreno bilo unaprijed je činiti propadljivom, ispuštajući bilo šta od onog što joj pripada. S druge strane, gdjekoja sitnica čitaocu će se učiniti suvišnom, no sve one su date sa nekim razlozima koje je suvišno objašnjavati. U nekom kasnijem izdanju jedno i drugo samo će sobom otpadati ili se dopunjavati, i sve će doći na svoju pravu mjeru. U toku rada na ovoj knjizi korišteni su svi dostupni muslimanski i hrvatski izvori, dok je dio navoda dat na osnovu razgovora sa svjedocima, koje je autor sakupljao i kao rukovodilac Dokumentacionog centra za istraživanje ratnih zločina, što ga je zasnovao u ljeto 1992. na Palama, a što je kasnije ozvaničila i odluka Predsjedništva Republike Srpske... Naslovom ove hronike svjesno se upućuje na slično djelo, pisano za period Prvog svjetskog rata, iz pera znamenitog istoričara Vladimira Ćorovića, čija bi sudbina s početka Drugog svjetskog rata i sama mogla biti predmet slične knjige koja, kao cjelina, nikada nije napisana. Stoga sve lične napore autor i posvećuje sjeni stradalnog Ćorovića, budući da ga je njegov zemljački primjer, povrh jednog vlastitog duga, stalno podsjećao na obavezu. Što se pak tiče spomenutog vlastitog duga, neka čitalac ima razumijevanja što će na ovom mjestu biti nevedeno nekoliko pasusa koje je, u okviRU rada „Bosna i Hercegovina na krstu”, štampao Sava Toholj u listu Narodna odbrana (Beograd, 20. april 1940, god. 15, br. 17-19), opisujući (prema primjeru zabranjene Ćorovićeve knjige) patnje Srba u Bosni i Hercegovini u vrijeme Prvoga svjetskog rata, samo godinu dana uoči još jednog „svjetskog” pokolja nad srpskim narodom u toj istoj Bosni i Hercegovini, ali i šire.