Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju! Na nekoliko mesta ostavljene beleske obicnom olovkom, nista strasno. Sve ostalo uredno! Šta je civilizacija? Kako nastaje, kako umire? Nestanak naše civilizacije nam pomaže da odgovorimo na ova pitanja stara koliko i svet. Od CIA-e do repa, od Kuće karata do Crnog Barona, od američkih primariesa do naše kopije tih unutarpartijskih izbora, Režis Debre buntovnom radošću otkriva impregnaciju naše nacionalne kulture američkom civilizacijom, povezujući činjenice iz našeg svakodnevnog života sa dugom istorijom čovečanstva. Ilustrovana primerom položaja drevne Grčke naspram RImskog carstva, nepromenljiva gramatika transfera hegemonije osvetljava našu sadašnjosrt na neobičan i prodoran način. Debreovi stavovi, koji se ironično podsmevaju položaju u koji smo dospeli, iznenadiće i pro i antiamerikance. Jules Régis Debray (francuski: [dəbʁɛ]; rođen 2. rujna 1940.) francuski je filozof, novinar, bivši vladin dužnosnik i akademik.[1] Poznat je po svojoj teoretizaciji mediologije, kritičkoj teoriji o dugoročnom prijenosu kulturnog značenja u ljudskom društvu, te po druženju s marksističkim revolucionarom Che Guevarom u Boliviji 1967. i unapređivanju predsjedničkog mandata Salvadora Allendea u Čileu ranih 1970-ih.[ 2] Vratio se u Francusku 1973. i kasnije je obnašao razne službene dužnosti u francuskoj vladi. Život Ovaj dio biografije žive osobe ne uključuje nikakve reference ili izvore. Molimo pomozite dodavanjem pouzdanih izvora. Sporni materijali o živim ljudima koji nemaju izvor ili su izvori loši moraju se odmah ukloniti. Pronađite izvore: `Régis Debray` – vijesti · novine · knjige · učenjak · JSTOR (siječanj 2023.) (Saznajte kako i kada ukloniti ovaj predložak poruke) 1960. do 1973. godine Rođen u Parizu, Régis Debray studirao je na École Normale Supérieure kod Louisa Althussera. Pojavio se kao sam u filmu cinema verité Chronique d`un été Jeana Roucha i Edgara Morina 1960. Postao je `agrégé de philosophie` 1965. Tijekom kasnih 1960-ih bio je profesor filozofije na Sveučilištu u Havani na Kubi, a postao je suradnik Che Guevare u Boliviji. Napisao je knjigu Revolucija u revoluciji?, koja je analizirala taktičke i strateške doktrine koje su tada prevladavale među militantnim socijalističkim pokretima u Latinskoj Americi, i djelovala je kao priručnik za gerilsko ratovanje koji je nadopunio Guevarin vlastiti priručnik o toj temi. Na Kubi ga je u zbirci `Cuadernos` objavila Casa de las Americas 1967., Maspero u Parizu, u New Yorku (Monthly Review Press i Grove Press), Montevideu (Sandino), Milanu (Feltrinelli) i Münchenu (Trikont). ). Debray kritizira svoje zatvaranje u Boliviji nakon oslobađanja. Guevara je zarobljen u Boliviji u listopadu 1967.; 20. travnja 1967. Debray je uhićen u gradiću Muyupampa, također u Boliviji. Osuđen za sudjelovanje u Guevarinoj gerilskoj skupini, Debray je 17. studenoga osuđen na 30 godina zatvora. Oslobođen je 1970. nakon međunarodne kampanje za njegovo oslobađanje koja je uključivala apele Jean-Paula Sartrea, Andréa Malrauxa, generala Charlesa de Gaullea i pape Pavla VI. Potražio je utočište u Čileu, gdje je napisao Čileansku revoluciju (1972.) nakon intervjua sa Salvadorom Allendeom. Debray na slici u Primera Plana, 1970 Debray se vratio u Francusku 1973. nakon državnog udara Augusta Pinocheta u Čileu. 1981. do 1996. godine Nakon izbora predsjednika Françoisa Mitterranda u Francuskoj 1981., postao je službeni savjetnik predsjednika za vanjske poslove. U tom je svojstvu razvio politiku koja je nastojala povećati slobodu djelovanja Francuske u svijetu, smanjiti ovisnost o Sjedinjenim Državama i promicati bliskost s bivšim kolonijama. Također je bio uključen u razvoj vladinih službenih ceremonija i priznavanje dvjestote obljetnice Francuske revolucije. Ostavku je dao 1988. godine. Do sredine 1990-ih obnašao je brojne službene dužnosti u Francuskoj, uključujući i dužnost počasnog savjetnika pri vrhovnom upravnom sudu Francuske, Conseil d`État. Godine 1996. objavio je memoare o svom životu, prevedene na engleski kao Régis Debray, Hvaljen neka su naši gospodari (Verso, 2007.). 2003 nadalje Debray na forumu o filozofiji kulture u Francuskoj 2016 Debray je bio član Stasijeve komisije 2003., nazvane po Bernardu Stasiju, koja je ispitivala podrijetlo francuskog zakona o sekularnosti i uočljivim vjerskim simbolima u školama iz 2003. godine. Debray je podržao zakon iz 2003. To je bila obrana francuske laïcité (odvojenosti crkve i države) koja namjerava održati jednakost građana zabranom vjerskog prozelitizma u školskom sustavu. Čini se, međutim, da je Debray potaknuo suptilniji tretman religijskih pitanja s obzirom na školsku nastavu povijesti u Francuskoj. Debray je zaokupljen situacijom kršćanskih manjina na Bliskom istoku (i statusom Svetih mjesta u Jeruzalemu, Betlehemu i drugdje), tradicionalnim interesom francuske države, te je uspostavio opservatorij za praćenje situacije. Njegov nedavni rad istražuje religijsku paradigmu kao društveni neksus koji može pomoći kolektivnoj orijentaciji na širokoj, stoljetnoj razini. Zbog toga je predložio projekt Instituta Européen en Sciences des Religions, francuskog instituta osnovanog 2005. za praćenje sociološke religijske dinamike i informiranje javnosti o religijskim temama putem konferencija i publikacija.