Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju! Basil Risbridger Davidson MC (9. studenog 1914. - 9. srpnja 2010.) bio je britanski novinar i povjesničar koji je napisao više od 30 knjiga o afričkoj povijesti i politici. Prema dvojici modernih pisaca, `Davidson, novinar koji je vodio kampanju čija se prva od mnogih knjiga o afričkoj povijesti i politici pojavila 1956., ostaje možda najučinkovitiji širitelj novog polja popularnoj međunarodnoj publici`. Biografija Rani život Basil Davidson rođen je u Bristolu, Ujedinjeno Kraljevstvo, 9. studenoga 1914., a napustio je školu sa 16 godina i preselio se u London. Godine 1938. zaposlio se u pariškom dopisništvu The Economista, a kasnije i kao diplomatski dopisnik The Stara. Mnogo je putovao Italijom i srednjom Europom 1930-ih. Ratna služba Davidsona su regrutirali Tajna obavještajna služba (SIS) i MI6, odjel D. Kao dio svoje misije, poslan je u Budimpeštu u Mađarskoj u prosincu 1939. pod krinkom uspostavljanja novinske službe. U travnju 1941., s nacističkom invazijom, bježi u Beograd, Jugoslavija. U svibnju su ga zarobile talijanske snage i kasnije je pušten u sklopu razmjene zarobljenika. Od kraja 1942. do sredine 1943. bio je šef jugoslavenskog odjela Izvršnog odjela za specijalne operacije (SOE) u Kairu, Egipat, gdje je bio nadzornik Jamesa Klugmanna. Spustio se padobranom u Bosnu 16. kolovoza 1943. i proveo sljedeće mjesece služeći kao veza s partizanima, kako će opisati u svojoj knjizi Partizanska slika iz 1946. godine. Davidson se preselio na istok u Srem i Frušku goru u Jugoslaviji. Nekoliko puta je zamalo zarobljen ili ubijen. SOE ga je poslao u mađarsku okupiranu Bačku kako bi ondje pokušao organizirati pobunjenički pokret, ali Davidson je uvidio da su uvjeti neprikladni i prešao je natrag preko Dunava u Frušku goru. Nijemci su u lipnju 1944. opkolili Frušku goru u posljednjem pokušaju likvidacije tamošnjih partizana, ali su Davidson i ostali za dlaku uspjeli pobjeći. Nakon što su sovjetske snage ušle u Jugoslaviju, Davidson je helikopterom prebačen. Davidson je iznimno cijenio partizane i komunističkog vođu Josipa Broza Tita.[potreban citat] Od siječnja 1945. Davidson je bio časnik za vezu s partizanima u Liguriji i Genovi, Italija. Bio je prisutan prilikom predaje njemačkih snaga u Genovi 26. i 27. travnja 1945.Rat je završio u činu potpukovnika i odlikovan je Vojnim križem te se u dva navrata spominje u depešama. Afrika i spisateljska karijera Davidson se nakon rata vratio novinarstvu. U početku je bio zaposlen u The Timesu u Parizu, ali se naširoko smatralo da gaji komunističke simpatije nakon njegove ratne uloge kada je počeo Hladni rat. Otišao je 1949. i postao tajnik grupe za pritisak, Union of Democratic Control (UDC) i počeo raditi za lijevo orijentirani New Statesman. Međutim, Hladni rat ga je spriječio da se vrati u Srednju Europu i umjesto toga Davidson se zainteresirao za Afriku nakon što su ga u Južnu Afriku pozvali sindikalisti koji se protive apartheidu. Objavio je nekoliko članaka i knjiga koji su kritizirali vladavinu bijelaca u Južnoj Africi i kolonijalnu vladavinu u Africi, prešavši u Daily Herald (1954–57) i Daily Mirror (1959–62). Započeo je karijeru popularnog pisca. Objavio je pet romana i 30 drugih knjiga, uglavnom o afričkoj povijesti i politici. To je učvrstilo njegovu reputaciju jednog od vodećih autoriteta za Afriku u doba neovisnosti. Od 1969. Davidson je bio uključen u Pokret protiv apartheida i na kraju je postao potpredsjednik pokreta. Bio je snažan pristaša panafrikanizma, posebno od 1980-ih, i bio je kritičan prema vladi bjelačke manjine u Rodeziji i prema Nacionalnoj uniji za potpunu neovisnost Angole (UNITA) u Angoli koju podržava Amerika.[5] Dugo je boravio u Angoli i Eritreji tijekom njezine borbe za neovisnost od Etiopije. Godine 1984. Davidson je producirao osmodijelnu dokumentarnu seriju za Channel 4 pod naslovom Afrika. Iako nije bio akademik, Davidson je stekao reputaciju stručnjaka za afrička pitanja te je dobio niz počasnih položaja na sveučilištima, uključujući Školu za orijentalne i afričke studije. Davidson je također stekao počasne diplome sa sveučilišta u Europi i Africi, kao i brojna građanska odlikovanja. Godine 1976. osvojio je medalju Amílcar Cabral. Dobio je počasne diplome Otvorenog sveučilišta Velike Britanije 1980. i Sveučilišta u Edinburghu 1981. Za svoj filmski serijal Afrika osvojio je zlatnu nagradu Međunarodnog filmskog i televizijskog festivala u New Yorku 1984. Godine 2002. portugalski predsjednik Jorge Sampaio odlikovao ga je kao Grande Oficial da Ordem do Infante D. Henrique.