Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju! Jerzy Andrzejewski (poljski izgovor: [ˈjɛʐɨ andʐɛˈjɛfskʲi]; 19. kolovoza 1909. – 19. travnja 1983.) bio je plodan poljski pisac. Njegova se djela suočavaju s kontroverznim moralnim pitanjima kao što su izdaja, Židovi i Auschwitz u ratno doba.[1] Njegove romane Pepeo i dijamanti (o neposrednoj poslijeratnoj situaciji u Poljskoj) i Sveti tjedan (o ustanku u Varšavskom getu) filmski su adaptirani od strane Oscarom nagrađenog poljskog redatelja Andrzeja Wajde. Veliki tjedan i Pepeo i dijamanti prevedeni su na engleski.[2] Njegov roman The Gates of Paradise na engleski je preveo James Kirkup, a objavila Panther Books s angliciziranim pravopisom `George Andrzeyevski`. Život i karijera Rođen u Varšavi 1909., Andrzejewski je studirao filologiju na Sveučilištu u Varšavi u Drugoj poljskoj republici. Godine 1932. debitirao je u časopisu ABC svojom prvom kratkom pričom pod naslovom Wobec czyjegoś życia. Godine 1936. objavio je cjelovitu zbirku pripovijedaka pod nazivom Drogi nieuniknione, u Biblioteci Prosto z mostu, a ubrzo je dobio široko priznanje za svoj novi, katolički inspiriran roman Ład serca iz 1938. godine. Tijekom Drugog svjetskog rata bio je uključen u nastojanja da se pomogne židovskim izbjeglicama.[3] Njegov kratki roman Veliki tjedan (1945.) opisan je kao `vjerojatno prvi književni pokušaj da se ispita ponašanje Poljaka suočenih s holokaustom`.[4] Neposredno nakon Drugoga svjetskog rata Andrzejewski objavljuje knjigu Noć (Noc, 1945.) i svoj dosad najpoznatiji roman Pepeo i dijamanti (Popiół i diament, 1948.). Pridruživši se Poljskoj ujedinjenoj radničkoj stranci (PZPR) 1950., napustio je stranku nakon listopadskih prosvjeda i nereda u Poljskoj 1956. [5]. Nakon gušenja Praškog proljeća, u kojem su sudjelovale poljske trupe, Andrzejewski je napisao pismo isprike Eduardu Goldstückeru, predsjedniku Saveza čehoslovačkih pisaca.[potreban citat] Godine 1964. bio je jedan od potpisnika pisma tzv. od 34 premijeru Józefu Cyrankiewiczu o slobodi kulture. Godine 1976. Andrzejewski je bio jedan od osnivača intelektualne oporbene skupine KOR (Odbor za obranu radnika). Kasnije je Andrzejewski bio snažan pristaša poljskog antikomunističkog pokreta Solidarnost. Andrzejewski je bio gay.[6][7] Iako je često smatran glavnim kandidatom za Nobelovu nagradu za književnost, tu čast nikada nije dobio. Njegov navodni alkoholizam u kasnijim godinama mogao je spriječiti njegovo književno stvaralaštvo, čime ga je spriječio da ikada postane pravi moralni autoritet.[5] Umro je od srčanog udara u Varšavi 1983. Naslijeđe Andrzejewskijevi ratni spisi, koji su nadahnuli antinacističku domovinsku armiju, te njegov poslijeratni rad kao propagatora staljinizma u Poljskoj analizirani su u Zarobljeni um Czesława Miłosza. U toj knjizi Miłosz Andrzejewskog naziva samo `Alfa.`[2] Prema Miłoszu, Andrzejewskijevo pisanje je `sveto i nadmeno`, a drugi pjesnici i pisci u poslijeratnoj Poljskoj smatrali su ga `uglednom prostitutkom.`[8] 23. rujna 2006. poljski predsjednik Lech Kaczyński posthumno je odlikovao Jerzyja Andrzejewskog Commanderskim križem Reda Obnove Poljske.