Filteri
close
Tip rezultata
Svi rezultati uključeni
keyboard_arrow_down
Kategorija
Sve kategorije
keyboard_arrow_down
Opseg cena (RSD)
Prikaži sve
keyboard_arrow_down
Od
RSD
Do
RSD
Sortiraj po
keyboard_arrow_down
Objavljeno u proteklih
keyboard_arrow_down
Sajtovi uključeni u pretragu
Svi sajtovi uključeni
keyboard_arrow_down

Pratite promene cene putem maila

  • Da bi dobijali obaveštenja o promeni cene potrebno je da kliknete Prati oglas dugme koje se nalazi na dnu svakog oglasa i unesete Vašu mail adresu.
1-1 od 1 rezultata

Broj oglasa

Prikaz

format_list_bulleted
view_stream
1-1 od 1
1-1 od 1 rezultata

Prikaz

format_list_bulleted
view_stream

Režim promene aktivan!

Upravo ste u režimu promene sačuvane pretrage za frazu .
Možete da promenite frazu ili filtere i sačuvate trenutno stanje

U dobrom stanju Druga vremena / Živko Milićević Vrsta građe knjiga Jezik srpski Godina 1953 Srpska književna zadruga, 1953 (Beograd : Kultura) Fizički opis 190 str. ; 20 cm Savremenik Srpske književne zadruge. kolo 11 ; Br. 42, knj. 2 Milićević, Živko, 1896-1975 Rodjen je u Koraćici 1896. u porodici oca Nikole Milićevića, koraćičkog ćurčije, i majke Ružice. Bio je učenik osnovne škole u Koraćici od 1903-1907. Kuća Živkovih roditelja nalazila se u centru Koraćice, odmah ispod stare velike kafane, do koje je nekad postojao konak „na dva boja“ koraćičkog kneza i oberkneza Gročanske nahije Vićentija Petrovića. Živko je posle osnovne škole otišao sa ocem u Beograd na prijemni ispit u Treću beogradsku gimnaziju u narodnoj nošnji – šajkani gunjić, čerma i pantalone, bela košulja, na nogama vezene čarape i novi opanci sa kaiševima. Sa njima su bili i dečaci sa očevima iz drugih kosmajskih sela: Amerića, Rogače, Pružatovca i Nemenikuća. Sa beogradske železničke stanice Kosmajci su prvo otišli pravo na Terazije u Šiškovu kafanu gde je Kosmajcima bilo po tradiciji zborno mesto. Zgrada Treće beogradske gimnazije nalazi se na Cvetnom trgu u Njegoševoj ulici. Beogradski školarci dočekali su ih već na ulazu sa : „Pazi, pazi, male gegule“… Je li, gejaci, zar ćete i vi u ovu skolu!?“. Medjutim, ispitivači iz srpskog jezika, računice, geometrije i istorije bili su oduševljeni znanjem malog Kosmajaca Živka Milićevića. Živko se školovao u Beogradu stanujući i služeći po tudjim kućama, što je podrazumevalo loženje vatre izjutra, čišćenje soba, odlazak do pijace, bakalina i pekara, cepanje drva, trešenje ćilima, postavljanje stola za obed itd. Septembra 1911. Živko je pošao u peti razred kada je na konkurs omladinskog lista poslao pod pseudonimom desetak peasama. Sa Trifunom Djukićem (ocem Radivoje Lole Djukića) podelio je prvu nagradu i dobio 20 dinara u srebru. To mu je bio kako je jednom zapisao: „najlepši književni honorar u životu“. U Prvom sv. ratu još neregrutovani Živko pripadao je Poslednjoj odbrani. Povlačeći se iz Srbije prešao je vrletnu Albaniju i posle kratkog oporavka na Krfu, sa mnogim đacima je prebačen u prijateljsku Francusku, gde je završio osmi razred i položio maturu. Po povratku u oslobodjenu zemlju studirao je jugoslovensku i uporednu književnost u Beogradu. Godine 1919. „Politika je primila Živka Milićevića (i Dobricu Kuzmića iz Koraćice) i on za vrlo kratko vreme prelazi put od korektora i saradnika do uglednog i uticajnog urednika – redaktora. Zivko je i stanovao u zgradi „Politike“ u Poenkarevoj ulici. Bio je vrstan poznavalac jezika i majstor stila. Direktori lista dr Slobodan Ribnikar i njegov sin Vladislav Ribnikar (od 1924) imali su puno poverenje u mladog Koraćičana. Živko je mnogo pomogao Stevanu Jakovljeviću oko pisanja Srpske trilogije, a bio je pozorisni kriticar „Politike“ i pesnik pod pseudonimom Tugomir Smrtni. Živko je tridesetih godina prošlog veka bio pokretač podlistka „Politika za decu“ koji i danas izlazi. Takodje je jedan od tvoraca naše savremene novinske priče izmedju dva rata. I danas se objavljuje „Priča Politike“. Time su bili podsticani talentovani mladi pisci da se vezuju za list. Piscima komunistima izmedju dva rata štampao je priče pod pseudonimom (Milovan Đilas). Posle II svetskog rata nastavio je rad u Politici, a bio je i urednik Radio-Beograda i subotičke izdavačke kuće „Minerva“. Živko je za sobom ostavio desetak knjiga. Pisao je pesme, pozorišne hronike, putopise, romansirana sećanja i književne kritike („Druga vremena“, 1953, priče iz osnovne škole u Koraćici). MEŠA SELIMOVIĆ: Ispisаo sаm mnoge sveske, а nа drugoj godini studijа poslаo sаm neke od tih zаpisа Živku Milićeviću, uredniku „Politike“. On mi je sve to vrаtio, s objаšnjenjem dа to nije zа „Politiku“. Milićević je sigurno bio u prаvu, jer su ti zаpisi, ili priče, verovаtno bili slаbi i neupotrebljivi. Ali je to odbijаnje zа mene bilo presudno, porаžаvаjuće, ne zаto što mi rаdovi nisu objаvljeni, već što sаm izgubio sigurnost i veru – i u sebe, i u svoj smisаo zа pisаnje, i u prihvаtljivost teme kojа me je interesovаlа iznаd svegа.

Prikaži sve...
500RSD
forward
forward
Detaljnije
Nazad
Sačuvaj