Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju! Pecat! Attila József (mađarski: [ˈɒtillɒ ˈjoːʒɛf]; 11. travnja 1905. – 3. prosinca 1937.) bio je jedan od najpoznatijih mađarskih pjesnika 20. stoljeća.[1] Općenito nepriznat tijekom svog života, József je tijekom komunističke ere 1950-ih hvaljen kao veliki mađarski `proleterski pjesnik` i postao je najpoznatiji među modernim mađarskim pjesnicima na međunarodnoj razini.[2][3] Biografija Pa, na kraju sam našao svoj dom, zemlja gdje besprijekorno isklesana slova čuvaj moje ime iznad groba gdje sam sahranjen, ako imam grobare. Ime, hát megleltem hazámat (prva strofa), preveli Edwin Morgan, Attila József Attila József rođen je u Ferencvárosu, siromašnoj četvrti Budimpešte, 1905. od Árona Józsefa, radnika u tvornici sapuna Székelyja i rumunjskog podrijetla iz Banata, i Borbále Pőcze, mađarske seljanke kumanskog podrijetla; [4] imao je dvoje starijih sestre, Eta i Jolán. Kad je József imao tri godine, poslan je živjeti kod udomitelja nakon što je njegov otac napustio obitelj, a majka mu se razboljela. U vrijeme njegova rođenja, Attila nije bio poznato ime; zbog toga su ga njegovi udomitelji zvali Pista, nadimak za mađarsku verziju Stjepana.[5][6][3] Od svoje sedme do četrnaeste godine, József se vratio živjeti sa svojom majkom sve dok nije umrla od raka 1919., u dobi od samo 43 godine.[6][3] Dok je također pohađao školu, radio je mnoge neobične poslove i bio je samoopisani ulični jež. Nakon smrti njegove majke, o tinejdžeru Józsefu se brinuo njegov šogor, Ödön Makai, koji je bio relativno bogat i mogao mu je platiti školovanje u dobroj srednjoj školi. Godine 1924. József je ušao na Sveučilište Franz Joseph kako bi studirao mađarsku i francusku književnost, s namjerom da postane profesor u srednjoj školi. Izbačen je sa sveučilišta, smatran nesposobnim za učitelja, nakon što je napisao provokativnu i revolucionarnu pjesmu Tiszta szívvel (`S vedrim srcem` ili `Svim srcem`). S rukopisima je 1925. godine otputovao u Beč gdje je zarađivao za život prodajući novine i čisteći spavaonice, a zatim sljedeće dvije godine u Pariz gdje je studirao na Sorboni. Tijekom tog razdoblja čitao je Hegela i Karla Marxa, čiji mu se poziv na revoluciju sviđao, kao i djela Françoisa Villona, slavnog pjesnika i lopova iz 15. stoljeća. Financijski se József uzdržavao od ono malo novca što ga je zaradio objavljivanjem svojih pjesama kao i od svog pokrovitelja Lajosa Hatvanyja. Vratio se u Mađarsku i godinu dana studirao na Peštanskom sveučilištu. József je tada radio za Institut za vanjsku trgovinu kao francuski dopisnik, a kasnije je bio urednik književnog časopisa Szép Szó (Lijepa riječ).[3] Pristaša radničke klase, József se 1930. pridružio ilegalnoj Komunističkoj partiji Mađarske (KMP). Njegovo djelo iz 1931. Döntsd a tőkét (Sruši blok/glavni grad) zaplijenio je javni tužitelj. Józsefov kasniji esej `Književnost i socijalizam` (Irodalom és szocializmus) doveo je do optužnice. Godine 1936. isključen je iz Mađarske komunističke partije zbog svoje neovisnosti i zanimanja za Freuda.[3] Počevši od djetinjstva, József je počeo pokazivati znakove mentalne bolesti te su ga psihijatri liječili od depresije i shizofrenije. U odrasloj dobi država ga je poslala u sanatorij i dijagnosticirana mu je `neurastenija gravis.`[3] Moderni znanstvenici vjeruju da je vjerojatno imao granični poremećaj osobnosti.[7] Nikad se nije ženio i imao je samo mali broj afera, ali se često zaljubljivao u žene koje su ga liječile.[potreban citat] József je umro 3. prosinca 1937., u dobi od 32 godine, u Balatonszárszóu. U to vrijeme boravio je u kući svoje sestre i šogora. Stradao je dok je puzao kroz željezničku prugu gdje ga je zgnječio vlak koji je krenuo. Nedaleko od mjesta gdje je poginuo nalazi mu se spomen obilježje. Najšire prihvaćeno stajalište je da je počinio samoubojstvo, koje je prije toga pokušao; toga je dana napisao pet oproštajnih pisama...