Vladimir Bartol - Alamut Svjetlost, Sarajevo, 1990. Tvrd povez, zastitni omot iskrzan i krpljen, 606 strana. EKSTREMNO RETKO! `Alamut je istorijski roman, delo slovenačkog pisca Vladimira Bartola. Prvo izdanje štampano je 1938. godine, a slavu je stekao tek sedam decenija kasnije, kada je došlo do sukoba sa islamskim svetom (9/11, napadi u Madridu i Londonu). Tada je knjiga pokazala istorijsku problematiku i svoje vizionarstvo. Na srpskom jeziku roman se pojavio 1954. godine u prevodu Josipa Zidara i Marijane Zandor. Knjiga nas vodi u 11. vek u iranska brda. Govori o tvrđavi Alamut, nepristupačnom sedištu ismailaca (šiitske sekte), odakle vođa Hasan ibn Saba vodi rat protiv „nevernika“ (Seldžuka i ostalih sunita). On u tvrđavi ima tajni centar za obuku vrlo hrabrih boraca, asasina (hašašina), koji su za svog vođu spremni i umreti. Hasanu ibn Sabi to uspeva uz pomoć vrlo prefinjenog sistema, jer sve buduće borce šalje u lažni „raj“, kada ih nakon konzumiranja čudesne kuglice (hašiša) u prelepom vrtu dočekaju prekrasne, mlade devojke sa pripitomljenim divljim životinjama, sa izobiljem hrane i divnom muzikom. Tako svi budući borci poveruju da Hasan ibn Saba ima ključ od raja. Da bi borci ponovo doživeli taj raj, spremni su da učine sve, pa i da umru. Tako im ibn Saba obećava raj i šalje ih u samoubilačke misije gde moraju, po naređenju, pre samog izvođenja napada, konzumirati te čudesne kuglice (hašiš), koji ih dovodi do pred vrata raja, a u stvari ih opusti kako bi lakše izvodili napade iz kojih se niko ne vraća živ. Priča se vrti oko jednog od novodošlih boraca, Ibn Tahira, a sporedno teče priča i o prelepoj Halimi, koja je takođe predodređena za Alamut, gde će biti nuđena kao jedna od tih rajskih devojka koje će dočekivati i mamiti buduće fedajene nudeći im lažnu sliku o raju. Ostala dela Vladimira Bartola: Lopez (1932, drama) Al Araf (1935, kratke novele) Alamut (1938, roman), Tržaške humoreske (1957, kratke novele) Čudež na vasi (1984, roman) Don Lorenzo (1985, novela) Med idilo in grozo (1988, novele) Zakrinkani trubadur (1993, izbor eseja) Mladost pri Svetem Ivanu (2001, autobiografija)` - Alamut je najpoznatije djelo Vladimira Bartola. Prvo izdanje izašlo je 1938. godine, a bavi se pričom o Hasan ibn as-Sabahu i njegovoj sekti ismailija. U svoje vrijeme knjiga nije bila hvaljena od strane kritičara, no popularnost joj je porasla osamdesetih godina 20. vijeka, te ponovno u početkom 21. vijeka, kada je, nakon što ju je na engleski preveo Michael Biggins, nadahnula autore računalne igre Assassins Creed. Bartol je roman počeo pisati ranih 1930-ih godina u Parizu. Tamo je sreo slovenskog književnog kritičara Josipa Vidmara, koji ga je upoznao s pričom o Hasanu-e Sabahu. Dodatan poticaj za roman bio je atentat na jugoslavenskog kralja Aleksandra I od strane hrvatskih i bugarskih radikalnih nacionalista, kojeg je navodno potakla talijanska fašistička vlada. Kada je prvi put objavljen, roman je bio sarkastično posvećen Benitu Mussoliniju. Glavna poruka romana jest: ništa nije istinito, sve je dopušteno. Roman govori o iranskoj tvrđavi zvanoj Alamut, gdje vođa sekte ismailija, Hasan-e Sabah skuplja vojsku za napad na sunitske Seldžuke koji su zaposjeli Iran. U tvrđavu se, potaknut željama obitelji, zaputi mladi ibn Tahir, koji je kasnije izabran u četu najsposobnijih i najubojitijih vojnika, fedaija. Kroz njihov trening i obrazovanje, naučeni su dati vlastiti život za ispunjenje svojih naredbi. Ukoliko poginu, rečeno im je da odlaze u raj, gdje će uživati u jelu, piću, obilju i ženama. U to svi vjeruju, jer ih Hasan omami hašišem, te ih u nesvijesti premjesti u kraljevske vrtove iza tvrđave, koje je dao urediti prema svojem opisu raja. Fedaiji tako vjeruju da je sam Alah podario moć Hasanu da ih u zaslužen čas pošalje u nebesa. Među njima i djevojkama u vrtu se razviju ljubavne veze, koje Hasan, naravno, iskorištava. Da bi seldžučki vojnici spoznali njegovu moć, naređuje jednom od fedaija da se baci s tornja. Ovaj, vjerujući da će se tako vratiti svojoj dragoj u raju, to učini sa smješkom. Ibn Tahira, najsposobnijeg fedaija, Hasan pošalje ubiti Nizam al-Mulka, sultanovog vezira, koji ga je u prošlosti izdao. Kada ibn Tahir izvrši zapovijed, vezir mu pred smrt otkrije istinu o Hasanovim planovima, na što se ibn Tahir zaputi natrag u Alamut, odlučivši ubiti Hasana. Hasan ga primi i otkrije mu pravi smisao svojeg nauka – ništa nije istinito, sve je dozvoljeno. Potom ga pusti i otpremi ga da putuje po svijetu. Drugi fedai ubije sultana, država se raspadne, te počne rat za prijestolje. Hasan se zatvara u toranj, gdje do smrti radi i zapovijeda ismailijama preko svojih vjernih daija, važnih vjerskih i vojnih časnika. Vladimir Bartol (24. februar 1903 – 12. septembar 1967) je bio slovenački pisac, dramatik i publicista. Najpoznatiji je po svom istorijskom romanu „Alamut“ (1938) koji je prevođen u više jezika i popularan širom sveta. Romanom „Alamut“, dobio je veliku međunarodnu reputaciju i to 70 godina nakon objave, jer Alamut jer dobro opisuje zbivanja i današnje verske konflikte sa islamskim svetom.Biografija Rođen je u selu Sv. Ivan kod Trsta u građanskoj porodici kao treće dete ocu Gregoru (poštaru) i majci Marici (učiteljici). Po roditeljima je imao dobro obrazovanje. Školu je pohađao u Trstu i završio u Ljubljani. Studirao je psihologiju i filozofiju. Nakon diplome 1925. studije nastavlja na Sorboni u Parizu (1926–1927). Vojni rok odslužio je u Petrovaradinu a od 1933. do 1934. boravio je u Beogradu gde je bio urednik. Nakon rata živeo je u Ljubljani i bio član SAZU-a. Naslovi Lopez (1932, drama) Al Araf (1935, kratke novele) Alamut (1938, roman), Tržaške humoreske (1957, kratke novele) Čudež na vasi (1984, roman) Don Lorenzo (1985, novela) Med idilo in grozo (1988, novele) Zakrinkani trubadur (1993, izbor eseja) Mladost pri Svetem Ivanu (2001, autobiografija)