Autor - osoba Singer, Isak Baševis Naslov Strasti i druge pripovijetke / Isak Baševis Singer ; [preveli Vinka i Ivo Šoljan] Vrsta građe kratka proza Jezik srpski Godina 1988 Izdanje 3. izd. Izdavanje i proizvodnja Sarajevo : Svjetlost, 1988 (Novi Sad : Budućnost) Fizički opis 295 str. ; 20 cm Drugi autori - osoba Šoljan, Vinka = Šoljan, Vinka Šoljan, Ivo Verber, Natalija = Verber, Natalija Zbirka Biblioteka Feniks (Pl. sa omotom) Napomene Prevod dela: Passions and other stories / Isaac Bashevis Singer Tiraž 5000. Singerova strast pripovijedanja / Ivo Šoljan: str. 283-288. Objašnjenja i riječnik za knjigu J. B. Zingera Strasti / Natalija Verber: str. 289-293. IZ RECENZIJA Ono što ovim pričama daje izuzetnu emocionalnu snagu je faktualni ton i odsustvo sentimentalnosti, koji paradoksalno ili ne, postižu efekte koje iskalkulirana emocija nikada nije u stanju. Singer posjeduje jedinstven dar da pretoči velike događaje i stvari u male, gotovo nevažne epizode, koje zahvaljujući svojoj arhetipskoj jednostavnosti i bremenitosti pogađaju snažnije svoj cilj. Svakodnevni razgovor i ogovaranje malih i malo većih ljudi on pretvara u fascinantnu umjetnost. Svi Singerovi likovi u ovoj zbirci žrtve su ili apostoli neke strasti, strasti koja ih vodi ili do ekstaze postignuća i krajnje ljudske sreće ili do uništenja i samouništenja u beskrajnom kolu onih koji su opsjednuti dibukom – demonom. Odatle i karakteristični naslov zbirke. (Ivo Šoljan) „STRASTI“ su zbirka od dvadeset pripovjedaka i djelo zrelog pisca vrhunske kontrole nad svojim umijećem kazivanja. Singerov je svijet sužen, ali je u njemu obilje ljudi i detalja, koji mogu da udovolje i najžešćem ljubitelju pojedinosti, a u svoj svojoj jasnoći nudi se dovoljno ironije i dvosmislenosti da se može zadovoljiti i najozbiljniji kritičar. U ovim pripovijetkama, dakle vrve detalji, priroda živi punim životom, nižu se karakteri i događaji, a mudrost posvuda provejava. Singerov je humor opor, ovijen plastom tuge. Autor daje sliku ljudske frustriranosti i nesreće-iskonske patnje ne samo Jevreja, poljskih Jevreja, već svih ljudi. (Gordana Đurić) Isak Baševis Singer (hebr. יצחק באַשעוויס זינגער, Isaac Bashevis Singer, 14. jul 1904 — 24. jul 1991), jevrejski književnik i dobitnik Nobelove nagrade za književnost 1978. Rođen u Poljskoj, koja je tada bila deo Ruske Imperije, u gradiću Radziminu, 14. jula 1904. godine, u rabinskoj porodici, Isak Baševis Singer je jevrejsko obrazovanje stekao u verskoj školi svoga oca, i stekao status rabina. Tim poslom se nikada nije bavio, kao ni njegov stariji brat Izrael Ješua Singer, kasnije poznat pisac jidiša. Godine 1925. Singer na konkursu jednog varšavskog lista za priču osvaja prvu nagradu, potom, sve češće piše priče, novele i štampa ih po jidiš novinama i časopisima. Mada se oslanjao na tradiciju fantastike u domicilnoj književnosti, pisao je o savremenim likovima i njihovim problemima, ali je dugo izbegavao složenije socijalne konotacije. Singer, 1935. godine, pred nadirućim nacizmom, odlazi, za bratom, u SAD, u Njujork, gde nastavlja da piše umetničku prozu, radeći i za jidiš novine. Pavković ističe: „Svet realnosti i mašte, demona i ljudi se u njegovim prozama neodvojivo mešaju u dinamičnu i provokativnu literaturu, kakvu jidiš književnost do tada nije poznavala.” Delo mu je posvećeno Jevrejima istočne Evrope koji su živeli po getima i jevrejskim emigrantima u Americi. Izborom maternjeg jezika, dugo je bio osuđen na vrlo uzak krug čitalaca jidiša (na koji je i prevodio – Knuta Hamsuna, Remarka, „Čarobni breg” Tomasa Mana). Posle objavljivanja pripovetke „Gimpel Luda”, 1953. godine, u engleskom prevodu Sola Beloua, na velika vrata ulazi u svetsku književnost. Prevode ga sve više, već sredinom šezdesetih jedan je od najpopularnijih pisaca u Americi. Punu svetsku reputaciju stiče dobijanjem Nobelove nagrade, 1978. godine. Preminuo je 24. jula 1991. godine u Majamiju. Autor je niz zbirki priča, poput čuvene „Metuzalemova smrt i druge priče”, i slavnih romana, prevedenih i na srpski: „Mađioničar iz Lublina”, „Sotona u Goraju”, „Ludak”, „Neprijatelji”, „Rob”, „Senke na Hadsonu”... Autobigrafsko delo je „U sudnici mog oca”... MG136 (L)