Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju! Ova klasična knjiga govori o ponovnom otkriću aleutskog kajaka (morskog kajaka) Georgea Dysona i njegovim dalekosežnim putovanjima svojim čamcima. George Dyson je znanstveni povjesničar, sin Freemana Dysona, brat Esther Dyson i unuk Sir Georgea Dysona. Kad mu je bilo šesnaest godina, otišao je živjeti u Britansku Kolumbiju u Kanadi kako bi se posvetio kajaku i pobjegao od očeve sjene. Dok je tamo živio u kućici na drvetu na visini od 30 metara. Autor je knjiga Projekt Orion: Atomski svemirski brod 1957.-1965. i Darwin među strojevima: Evolucija globalne inteligencije, u kojima je proširio premisu istoimenog članka Samuela Butlera iz 1863. i suvislo sugerirao da je internet živo, osjećajno biće. On je tema knjige Kennetha Browera The Starship and the Canoe. Dyson je bio osnivač Dyson, Baidarka & Company, dizajnera kožnih kajaka u aleutskom stilu, i zaslužan je za oživljavanje baidarka stila kajaka. Baidarka ili aleutski kajak (aleutski: iqyax) je plovilo koje se sastoji od meke kože (umjetne ili prirodne) preko krutog svemirskog okvira. Njegov početni dizajn osmislili su domaći ljudi Aleuti (ili Unangan) s Aleutskih otoka. Narod Aleuta bio je okružen opasnim vodama i bio im je potreban vodeni prijevoz i brod za lov. Zbog geografije i klime Aleutskih otoka, drveća i drva bilo je malo i ljudi su se prvenstveno oslanjali na naplavljeno drvo za izradu okvira kajaka, koji je bio prekriven kožom morskih sisavaca. Stvorene su dvije vrste čamaca, jedan s natkrivenom palubom koji se koristio kao lovački kajak, i drugi koji je bio otvoren i sposoban za prijevoz robe i ljudi s jednog otoka na drugi. Moderne baidarce su brzi sklopivi čamci na vesla, koji se temelje na okviru od aluminijske legure s oblogom od PVC tkanine. Često su plutajuće komore na napuhavanje ugrađene u kožu, što rezultira povećanom sigurnošću i učinkom. Neki dizajni dodatno podržavaju ugradnju opute jedara, kormila i perajne kobilice.[1] Imena Riječ `baidarka` ruski je naziv koji se koristi za kajak u aleutskom stilu. Riječ su skovali rani ruski doseljenici na Aljasci, koji su je stvorili dodavanjem umanjenog sufiksa `-ka` imenu drugog, većeg čamca koji su Aleuti zvali baidara.[potreban citat] Povijest Prije dolaska Rusa, bajdarke s jednom rupom (kajaci) pronađene su u izobilju, uz poneki čamac s dvije rupe. Rusi su kasnije došli loviti životinje koje nose krzno, a ruski utjecaj na dizajn kajaka bio je značajan, što je rezultiralo kajacima s tri rupe. One su vjerojatno bile konfigurirane tako da je čovjek na krmi veslao i vodio plovilo, dok je čovjek s pramcem bio odgovoran za korištenje atlatla (daske za bacanje) u lovu, dok je šef lova u sredini upravljao lovom. Neke karakteristike ovih ranih kajaka opisane su riječima Ivana Veniaminova (Innocenta od Aljaske) koji je pisao s otoka Atka 1840. godine: `...Baidarki današnjih Aleuta više nisu tako savršeni kao oni nekadašnjih Aleutskih jahača. U to vrijeme, u rukama izvrsnih jahača, bili su toliko brzi da ih ptice nisu mogle nadmašiti. Bili su tako uske i oštre kobilice da nisu mogle stajati uspravno u vodi bez jahača, a tako lagane da bi ih lako moglo nositi i sedmogodišnje dijete.` Oblikovati Istaknuto obilježje bajdarke je njen rašljasti luk (dvostruki luk). Vrlo lagan i okretan, izrađen je od kože tuljana koju su šivale samo žene Aleuta, preko okvira izrađenog isključivo od drva (budući da na Aleutskim otocima ne raste drveće), kostiju i tetiva. Aleutski muškarci su ga tretirali kao živo biće, a za žene je bilo tabu da ih barataju nakon što su ga dovršili. Ljudi su dizajnirali okvire baidarka da budu lagani, brzi i fleksibilni, povezujući drvene dijelove zamršenim i duhovnim čvorovima ispletenim od žilavih životinjskih tetiva. Žene Unungan pripremale su kože morskih lavova koje su prišivale na okvire koštanim iglama, koristeći vodootporni šav. Dok su bili na moru, muškarci su sa sobom nosili pribor za hitne popravke. Za Unungan, morski kajaci živjeli su kao duhovna bića i bili su ključni za njihov opstanak. Od malih nogu, Unungan dječaci su obučavani u korištenju baidarka. Crteži Iqyaxa - Baidarka dostupni su ovdje. Danas Suvremena baidarka u državnom povijesnom parku Fort Ross 2015 U moderno doba, George Dyson se često pripisuje zaslugama za oživljavanje baidarka, kroz svoju tvrtku Dyson, Baidarka & Company. Dyson i njegovi brodovi bili su tema knjige Kennetha Browera The Starship and the Canoe [2], a sam Dyson je napisao knjigu Baidarka 1986. [3] Dysonove Baidarkas izrađene su od modernih materijala kao što su aluminij za okvir i presvučena poliesterska tkanina za kožu. Još jedan poznati revivalist baidarka je etnograf David Zimmerly, koji je dokumentirao povijest baidarka i ljudi koji su ih koristili. Godine 1983. Zimmerly je objavio dva članka u časopisu `Small Boat Journal` koji su pokazali kako se gradi baidarka.[4][5] Graditelji Iqyaxa koji su u 20. stoljeću održali tradiciju gradnje brodova od kože na kosturu uključuju Sergieja Sovoroffa.