Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju! Na desetak mesta hem. olovkom ostavljane kvacice na marginama i po koja recenica podvucena, nista strasno! Sve ostalo uredno! Zakon akumulacije i sloma kapitalističkog sistema Henryk Grossmann Retko !!! Henryk Grossman (alternativni pravopis: Henryk Grossmann; 14. travnja 1881. - 24. studenog 1950.) bio je poljski ekonomist, povjesničar i marksistički revolucionar aktivan u Poljskoj i Njemačkoj. Grossmanov ključni doprinos političko-ekonomskoj teoriji bila je njegova knjiga, Zakon akumulacije i sloma kapitalističkog sustava, studija o marksističkoj teoriji krize. Objavljeno je u Leipzigu nekoliko mjeseci prije sloma na burzi 1929. Grossman je rođen kao Chaskel Grossman u relativno prosperitetnoj poljsko-židovskoj obitelji u Krakovu u Poljskoj (tada dio austrijske Galicije). [2] Iako su njegovi roditelji bili asimilirani u krakovsko društvo, ipak su osigurali da su njihovi sinovi obrezani i registrirani kao članovi židovske zajednice. [3] Otac mu je umro u 54. godini kada je Henryk imao 15 godina. [3] Pridružio se socijalističkom pokretu oko 1898. godine, postavši članom Socijaldemokratske partije Galicije (GPSD), podružnice Socijaldemokratske radničke partije Austrije. [4] GPSD, koji je vodio Ignacy Daszyński, formalno je bio marksistički, ali su dominirali poljski nacionalisti bliski Poljskoj socijalističkoj stranci (PPS). [5] Kad je 1899. osnovana Ukrajinska socijaldemokratska stranka u Galiciji (USPD), GSPD je postala Poljska socijaldemokratska stranka (PPSD), a poljska nacionalistička struja je ojačana. [6] Grossman je vodio otpor ortodoksnih marksista ovoj struji. Zajedno s Karlom Radekom, bio je aktivan u socijalističkom studentskom pokretu, osobito u Ruchu (pokretu), koji je uključivao članove PPSD -a, kao i dvije socijalističke stranke u Kraljevini Poljskoj, PPS i Socijaldemokraciju Kraljevine Poljske i Litve (SDKPiL - vode Rosa Luxemburg i Leo Jogiches). [7] Bio je glavna osoba u novinama Zjednoczenie (Ujedinjenje), koje su imale stav blizu SDKPiL-a, protiv pro-PPS-ove politike glavnog organa Ruchsa, Promieńa za koji su ga cenzurirali PPSD i njegove novine Naprzód. [8] U tom je razdoblju Grossman naučio jidiš i uključio se u židovski radnički pokret u Krakovu. Grossman je bio tajnik osnivač i teoretičar Židovske socijaldemokratske stranke Galicije (JSDP) 1905. JSDP je raskinuo s PPSD -om zbog uvjerenja potonjeg da se židovski radnici trebaju asimilirati u poljskoj kulturi. Zauzeo je poziciju blisku Bundu i bio je kritičan prema radničkom cionizmu Poale Siona, kao i prema asimilacionističkim oblicima socijalizma. [9] JSDP je pokušao pristupiti Socijaldemokratskoj radničkoj stranci Austrije (Opća stranka), ali je to odbijeno. Međutim, JSDP je bio aktivan uz Opću stranku, na primjer za opće pravo glasa. Grossman je doktor pravnih znanosti stekao 1908. na Jagelonskom sveučilištu. Krajem 1908. otišao je na Sveučilište u Beč kako bi studirao kod marksističkog ekonomskog povjesničara Carla Grünberga, povlačeći se s vodeće pozicije u JSDP -u (iako je na njezinoj izvršnoj vlasti ostao do 1911. i imao je kontakt s malom grupom JSDP -a u Beču , klub Ferdinand Lassalle). [10] Uništenjem Austro-Ugarskog carstva krajem Prvog svjetskog rata, Grossman je postao ekonomist u Poljskoj, te se pridružio Komunističkoj partiji Poljske. Karijera Od 1922. do 1925. Grossman je bio profesor ekonomije na Slobodnom poljskom sveučilištu u Varšavi. Emigrirao je 1925. kako bi izbjegao političke progone. Iste godine pozvao ga je bivši učitelj Carl Grünberg da se pridruži Marxian Institutu za društvena istraživanja u Frankfurtu. Hitlerov pristup vlasti 1933. natjerao ga je najprije u Pariz, a zatim preko Britanije u New York, gdje je ostao u relativnoj izolaciji od 1937. do 1949. Te je godine preuzeo profesorsku poziciju političke ekonomije na Sveučilištu u Leipzigu u Istočnoj Njemačkoj. . Grossmanov Zakon akumulacije i sloma kapitalističkog sustava (1929.) unatoč tome što je bila jedna od prvih publikacija Frankfurtske škole, Jairus Banaji je u engleskom prijevodu stavio na raspolaganje tek 1979. godine za indijsku trockističku organizaciju Platform Tendency. Nedavno izdanje glasi: ISBN 0-7453-0459-1. Međutim, to je sažeta verzija i nedostaje joj važno zaključno poglavlje njemačkog izvornika. Prilog teoriji Dok je bio u Frankfurtu sredinom 1920-ih, Grossman je tvrdio da `opća tendencija da se drže rezultata` teorije Karla Marxa zanemarujući suptilnosti `metode koja leži u osnovi kapitala` uzrokuje katastrofalnu vulgarizaciju marksističke misli, trend koji potkopavao je revolucionarne mogućnosti trenutka. Zakon akumulacije bio je njegov pokušaj da dokaže da su marksistička politička ekonomija bili podcijenjeni od strane svojih kritičara, a time i da su revolucionarne kritike kapitalizma još uvijek valjane. Između ostalih argumenata, iznosi sljedeću demonstraciju (za potpunu definiciju upotrijebljenih izraza preporučuje se cijela knjiga):