Prodajem dva polovna, ispravna mikrofona za taksi radio stanicu - Kenwood mikrofon 8 pina - Monacor DH-95N mikrofon 4 pina - Maxon prednja ploča radio stanice ( zvučnik 4 oma 2w D7xŠ4xV3cm.)+ 2 potenciometra https://www.ebay.co.uk/itm/142974897062 https://www.ebay.com/itm/284848107482

FALI MU SAMO POKLOPAC GDE IDU BATERIJE.

Samsung YP-k3 - MP3 Player/FM Radio/Photo ... 1Gb, bez ikakve druge opreme tipa punjač, USB kabl, slušalice itd, polovan i ispravan sa dobrom baterijom koja je poslednji put držala preko 10 sata u režimu slušanja muzike, a jedini `problem` su mu vertikalne crte preko display-a koje ne smetaju u funkcionalnosti, ali su ipak vide (pogledati slike), detaljne karakteristike i uputstvo pogledajte na net-u po navedenom modelu, stanje kao na slikama ... Lično preuzimanje : KOD MENE KUĆI u BG na Senjaku ! Slanje : Post Express-om o trošku kupca ! ***** Pogledajte i ostalu moju prodaju na Kupindu, možda nađete nešto interesantno : http://www.kupindo.com/Clan/nin2/SpisakPredmeta

Stanje: Novo Bоја: Crna Dostava: Plaćena dostava Pokupiti na licu mesta Tip: Bluetooth Prenosivi

Sifra: 79-613-788 Description: 100% new USB program cable for Kenwood type radios Super stable and efficiently program your radios without efforts. It comes with software CD and USB driver Cable Length: Approx. 100cm Application radios: Kenwood handheld Radio: TK-240, TK-250, TK-255, TK-260, TK-260G, TK-270, TK-270G, TK-272G, TK-278, TK-278G, TK-340, TK-349, TK-350, TK-353, TK-360, TK-360G, TK-370, TK-370G, TK-373G, TK-378, TK-378G, TK-430, TK-431, TK-715, TK-2100, TK-2102, TK-2107, TK-2118, TK-2160, TK-3100, TK-3101, TK-3102, TK-3107, TK-3118, TK-3160 Linton handheld Radio: LT-2288, LT-3288, LT-6288, LT-5288, LT-3188, LT-2188, LT-3260, LT-2268, LT-3268 , LT-6188. PUXING handheld Radio: PX-666, PX-777, PX-777 Plus, PX-328, PX-888, PX-888K WEIERWEI handheld Radio: VEV-3288S Wouxun handheld Radio: KG-659, KG-669, KG-669 PLUS, KG-679, KG-679 Plus, KG-689, KG-689 Plus, KG-UVD1P, KG-UV6D FDC handheld Radio: FD-268A, FD-268B, FD-278, FD-289, FD-6288, FD-880 BaoFeng Radio: UV-5R , UV-3R Plus, UV-5RA, UV-5RB, UV-5RC, UV-5RD, UV-5RE, UV-5RA+, UV-5RE+ BF-888S BF-777S BF-666S Package Includes: 1 x USB Programming Cable for BAOFENG 1 x CD drive

Metodi pripreme radio i televizijskih vesti 607str;ilustr 21cm. u dobrom stanju

Sony diktafon one touch recording , 2 tape speeds , microcassette corder M-330 kao nov, ali ide kao neispravan jer je od stajanja razvucena gumica pa zavija (nije radio 2 godine) Izuzatan za studente,novinare...

donje kuciste prazno i kompletan ekran Fujitsu Siemens ZK2K189377 ekran je ok ne garantujem nista rasklopio sam ga zato sto kad sam ga testira nije radio cooler na ploci i pregrevala se ploca i nije dao sliku iako deluje sasvim ok o stavljam za delove neispravno polovno realno stanje se vidi na slikama reklamacija nema ne saljem pouzecem

Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju! Posveta! Izdavač: Autor - Beograd, 1990. god. Broširan povez, 24 cm. 192 str. Aleksandar Tijanić (1949, Đakovica – 2013, Beograd) bio je jedan od najznačajnijih srpskih novinara, publicista, dugogodišnji generalni direktor Radio-televizije Srbije. Mladost je proveo u Podujevu i Prištini, a onda upisao žurnalistiku na Fakultetu političkih nauka u Beogradu. Kao student, na inicijativu profesora Sergija Lukača, pozvan je da sarađuje u Ninu, gde započinje profesionalnu karijeru. Krajem 1970-ih počinje da piše za izdanja Politike, prvo za Auto Svet, potom u Ninu postaje urednik. Sredinom 1980-ih izabran je za glavnog urednika časopisa Intervju. Krajem 1980-ih sarađuje i sa zagrebačkim nedeljnicima Start i Danas, kao i sa splitskom Nedjeljnom Dalmacijom, gde se istakao svojom kolumnom „En passant“, u kojoj je kritički komentarisao tadašnji komunistički režim, odnosno događaje poznate kao antibirokratska revolucija, i predstojeći raspad SFRJ, zbog čega je dobio ironičan nadimak „gigant hrvatskog novinarstva“. U to vreme objavljivao je političke kolumne i u ljubljanskoj Mladini i sarajevskom Oslobođenju. Bio je jedan od novinara, pored Mirjane Bobić Mojsilović i Dragana Babića, koji su 1991. godine vodili kultnu JUTEL-ovu emisiju „Umijeće življenja“ u sarajevskom teatru Obala, u kojoj je intervjuisao u tom trenutku aktuelne političke ličnosti kao što su Milovan Đilas i Stjepan Mesić. Godine 1991, po izbijanju rata u Bosni i Hercegovini, jedno vreme uređuje Sportski žurnal, a posle osnivanja Televizije Politika njen je prvi direktor (1993–1994) i potom prvi direktor novoosnovane BK televizije (1994–1996). Godine 1996, posle Dejtonskog sporazuma, izabran je za ministra informisanja u vladi Mirka Marjanovića, ali je posle šest meseci podneo ostavku. Pokreće dnevni list Građanin 1997, ali se list ubrzo gasi. Posle toga, do 1999. godine, piše kolumnu u nedeljniku Evropljanin. Posle oktobarskih promena bio je savetnik za medije i informisanje predsednika tadašnje SRJ Vojislava Koštunice (od 2001. do 2004). Od 2004. do smrti 2013. bio je generalni direktor Radio--televizije Srbije, koju je uspešno transformisao u javni servis. Objavio je publicističke i polemičke knjige: Ispod koša (1978), Šta će biti s nama (1988), Tajni život Srba, Hrvata i Slovenaca: kako se raspao boljševizam (1990). Do poslednjeg časa, do samog preloma rukopisa, Aleksandar Tijanić radio je na knjizi svojih izabranih kolumni, novinskih tekstova, polemika i članaka Ja. I niko moj, u kojoj se potvrđuje kao beskompromisni dijagnostičar srpske zbilje i britak i originalan kritičar bezmalo svih javnih ličnosti jugoslovenske i srpske političke i kulturne scene, kao i devijantnih pojava i turbulentnih događaja uoči, za vreme i posle raspada Jugoslavije.

Miloš Jevtić Osvajanje Prostora Razgovori sa Milutinom Ignjatovićem Beograd 2019g./210 str. Tvrd povez,posveta na predlistu,knjiga odlicno ocuvana. Bogatu karijeru dugogodišnjeg direktora Saobraćajnog instituta CIP, iskusni pisac Miloš Jevtić predstavio je u knjizi `Osvajanje prostora - Razgovori sa Milutinom Ignjatovićem`. - `Srećan sam što sam došao do Miloša Jevtića, jer sam razmišljao kako da unucima i mlađim kolegama ostavim nešto od onoga što sam radio, a radim već 50 godina. To su ozbiljni projekti, od barske pruge 70-ih godina i evo do današnjeg dana pruga Beograd-Budimpešta za 200 km na sat. To su najveći svetski projekti. Saobraćajni institut CIP je najveća projektna kuća na ovim prostorima i šire - rekao je Ignjatović` vr391

DVA VEKA SRPSKOG NOVINARSTVA Autor: grupa autora Izdavač: Institut za novinarstvo Bigs, Beograd Godina izdanja: 1992 Broj strana: 573 Format: 29 x 22cm Povez: Tvrdi povez sa zaštitnim omotom Opis i stanje: Sadržaj na slikama, težina oko 2,5kg, bočno požuteli listovi, poneka sitna fleka, ostalo dobro očuvano Knjiga `, Dva veka srpskog novinarstva` je pregled dvestogodišnjeg razvoja štampe u nas, kao i razvitka radijskog, televizijskog i agencijskog novinarstva na našim prostorima. U pripremi, pisanju, uređivanju i opremi ove knjige učestvovalo je 200 AUTORA uglednih novinara, istoričara, profesora novinarstva, grafičkih umetnika, fotoreportera, karikaturista, bibliografa, dokumentarista. Doprinos istoriji srpskog novinarstva čine 100 PORTRETA najistaknutijih novinara i publicista i 30 KAZIVANJA savremenih novinarskih stvaralaca Raskošnom izgledu i značaju knjige doprinelo je i oko 250 FOTOGRAFIJA , 57 KARIКATURA , 700 ZAGLAVLJA najznačajnijih novina u srpskoj štampi, 600 BIBLIOGRAFSKIH JEDINICA , 50 FAКSIMILA kao i popis više od 500 SRPSKIH LISTOVA u iseljeništvu. Кnjiga čuva pomen na 2500 NOVINARSКIH POSLENIKA (Imenoslovar) , 2300 GLASILA iz minulih vremena (Azbučnik glasila) a donosi i ADRESAR i PREGLED ZA 1991. godinu svih listova, radio-stanica i televizijskih studija u Srbiji. Tags: Novine Novinar 02.06.2023.

Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju! Ivan Hetrich (Vinkovci, 25. listopada 1921. – Stubičke Toplice, 5. travnja 1999.) hrvatski i jugoslavenski filmski, kazališni i televizijski redatelj, televizijski voditelj, glumac te jedan od utemeljitelja Televizije Zagreb.[1][2] Životopis U rodnim Vinkovcima je odškolovao pučku školu i tri razreda gimnazije koju je potom završio 1939. godine u Zagrebu. Studirao je i diplomirao kazališnu i filmsku režiju na Akademiji dramskih umjetnosti u Zagrebu. Od 1946. bio je spiker i izvjestitelj, adaptirao romane i pripovijetke te režirao oko 80 drama na Radio Zagrebu. Napisao je tekstove za radio igre Konvoj (s Borom Slaninom, 1949.) i Izvan kruga (1951.). Od 1956. radi na Televiziji Zagreb. Pokretač je ili dio autorskih ekipa te voditelj slavnih emisija Televizije Zagreb poput emisije o filmu Ekran na ekranu Nenada Pate, serija TV portreta i razgovorara s poznatim osobama u Srdačno vaši, kvizova 3, 2, 1… kreni!, Kviskoteka te Brojke i slova. Redatelj je oko 80 TV drama i dvije kultne TV serije: Kuda idu divlje svinje[3] i Kapelski kresovi[4] koje su među najpoznatijim ikad snimljenim na Televiziji Zagreb.[5] Režirao je 12-ak kazališnih komada u zagrebačkom, karlovačkom i subotičkom kazalištu, a pet godina je bio dramaturg u Zora filmu. Bio je spiker u oko 100 dokumentarnih filmova, režirao dugometražnimetražni i kratki igrani film za djecu Veliko putovanje (1958.) i više kratkometražnih igranih, dokumentarnih i namjenskih filmova. U Oglašavajućem zavodu Hrvatske (OZEHA) osnovao je filmsko-televizijski odjel, za koji je režirao nekoliko stotina reklama. Zajedno s redateljem Marijem Fanelijem za vrijeme mandata rektora Koste Spaića na ADU predaje televizijsku režiju. Objavio je više knjiga intervjua i putopisa, a pisao je i humoreske, crtice pod pseudonimom Grigorije Fućak te vestern-romane pod pseudonimom John George Jullian. Filmske i televizijske režije Veliko putovanje (1958.), scenarist: Ivan Hetrich, igrani film, 1h 5` Proučavanje, (1959.), scenarist: Ivan Hetrich, dokumentarni film, 7` 34` Posve obična priča (1959.), scenarist: Dredvin Ferber, dokumentarni film, 20` Vučjak (1961.), scenaristi: Miroslav Krleža, Ivo Štivičić, TV drama Iznenađenje, (1962.), scenarist: Mario Hladnik, dokumentarni film, 6` Crne i bijele košulje, (1963.), scenarist: Aleksandar Petrović, TV drama Hiljadu stupova dalekovoda, (1962.), scenaristi: Ivan Hetrich i Branko Knezoci, dokumentarni film, 59` Kuda idu divlje svinje (1971.), scenarij: Ivo Štivičić, TV serija Allegro con brio (1973.), scenarij: Olga Savić, TV drama, 1h 8` Seoba duša (1973.), scenarij Karl Wittlinger, TV drama, 1h 20` Kapelski kresovi (1976.), scenarij: Ivica Ivanec, TV serija Kazališne režije `Volpone`, Ben Jonson, (1952.), Karlovačko kazalište `Gigi`, Sidonie Gabrielle Colette, (1954.), Karlovačko kazalište `Čežnja pod brijestovima`, Eugen O’Neill, 25. ožujka 1955., Narodno pozorište, Subotica `Čarobnjak koji donosi kišu`, R. N. Nash, (1959.), Gradsko kazalište Komedija `Tko je boji Virginije Woolf`, Eduard Albee, (1965.), Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu Filmografija Televizijske uloge `Smogovci` kao pripovjedač #1 (1982.) `U susret zemljama` kao Ivan (1967.) Filmske uloge `Protest` (1967.) `Zagrebački koktel` (1966.) `H-8` kao pripovjedač #1 (sa Stjepanom Jakševac) (1958.) Knjige Intervjui, Zagreb 1982. — nakladnik: OOUR Vjesnikova press agencija Srce u zavičaju, Zagreb 1986. — nakladnik: IROS (putopisi i razgovori s hrvatskim iseljenicima), uvodni tekst Ivan Čizmić, pogovor Branislav Glumac Prodavač smrti (pod pseudonimom John George Jullian), nakladnik: SOUR `Vjesnik`, Zagreb, Laso, Western Roman, pisani roman 1984. Pod maskom (pod pseudonimom John George Jullian), nakladnik: SOUR `Vjesnik`, Zagreb, Laso, Western Roman, pisani roman 1984. Kockar u Gradu (pod pseudonimom John George Jullian), nakladnik: SOUR `Vjesnik`, Zagreb, Laso, Western Roman, pisani roman 1985. Stranac u igri (pod pseudonimom John George Jullian), nakladnik: SOUR `Vjesnik`, Zagreb, Laso, Western Roman, pisani roman 1986. U potrazi za hrvatima: Kroz Australiju, Zagreb 1996. — nakladnik: ITP `Marin Držić` U potrazi za hrvatima: Kroz Južnoafričku Republiku, Zagreb 1996. — nakladnik: ITP `Marin Držić` U potrazi za hrvatima: Kroz Južnu Ameriku, Zagreb 1996. - nakladnik: ITP `Marin Držić` Nagrade Republička nagrada za umjetnost 1950. Nagrada grada Zagreba 1965. Nagrada Zlatni vijenac Studija 1973. Izvori Kratke vijesti (Hrvatska radiotelevizija). 24. rujna 2015. Inačica izvorne stranice arhivirana 24. rujna 2015. Pristupljeno 2. prosinca 2020. Josip Šarčević. 24. listopada 2010. Ivan Hetrich. Hrvatski povijesni portal (engleski). Inačica izvorne stranice arhivirana 10. ožujka 2016. Pristupljeno 2. prosinca 2020. `Kuda idu divlje svinje` Štivičića i Hetricha. Yugopapir. 1971. Pristupljeno 17. siječnja 2021. O seriji u časopisu Nacional govori glavni glumac Ljubo Jelčić, 04.07.2020 Maja Benović. 1988. Ivan Hetrich, životna priča: Bio je prvi spiker i voditelj prvog Dnevnika na jugoslavenskoj televiziji. Studio. Inačica izvorne stranice arhivirana 20. veljače 2020. Pristupljeno 2. prosinca 2020.

Zaboravite na gomilu kablova da biste kvalitetno slusali muziku. Putem ovog audio blututa mozete sa telefona, tableta ili PC -a preneti kvalitetan zvuk na vasu mini liniji ili ostale komponente koje imaju pojacalo. On radi dvosmerno, prima i salje audio signal putem blutut veze (Transmiter i Resiver). Ima ugradjenu bateriju i moze neprekidno da radi do 4 sata. Moze raditi i non stop preko punjaca za mobilni. Specification: Output: DC 12V 30A Bluetooth Compliance: Bluetooth V4.2, A2DP and AVRCP Transmit Range: up to 33ft / 10m Supports: Dual Stream Codec: aptX Low Latency, aptX, SBC Working Time: ﹥10H Charging Time: 2 hours ; can be used while being recharged Charging input voltage: DC 5V Power Supply: 3.7V Dimension: 5 x 2.6x0.9cm(2x1x0.3inches) Package Includes： 1 x Bluetooth Transmitter/Receiver 1 x User Manual 1 x USB charging Cable 1 x 3.5MM Audio Cable

LICEM U LICE - Milutin Čolić Milutin Čolić LICEM U LICE Čigoja, 2004. Udžbenički format, 413 strana. Naš najznačajniji filmski kritičar Milutin Čolić, osnivač FESTA, je čovek koji je svedok vremena u kome su radili najveći srpski umetnici. Tokom života on je sa većinom sačinio i intervjue koji su objavljeni u ovoj knjizi. Zastupljeni su: Milan Dedinac, Miroslav Begović, Dušan Matić, Mihailo Lalić, Oto Bihalji Merin, Petar Lubarda, Mihiz, Živojin Pavlović, Aleksandar Đorđević, Draško Ređep, Ljubiša Samardžić, Petar Antonijević, Mića Popović. U posebnom delu su njegovi intervjui sa Ginterom Grasom, Rafaelom Albertijem, Sidni Lumet, Lodom Lelušom, Ošimom, Ričardom Bartonom, Vili Brančom, Štrausom. Tu su: kratki susreti sa Vidmarom, Kalebom, Iredan, potreti Ružice Sokić, Gordana Mihića, Nede Arnerić, Bojana Stupice... Odlicno ocuvana knjiga na 2. strani napisana posveta autora. Sadržaj je na dodatnim slikama. Ako Vas nešto zanima, slobodno pošaljite poruku. Ovo je najjeftiniji primerak na sajtu na dan postavljanja! POGLEDAJTE I OSTALE predmete KOJE PRODAJEM POPUST NA VIŠE KUPLJENIH PREDMETA, PITAJTE! KLIKNITE NA LINK http://www.kupindo.com/Clan/zambezi/SpisakPredmeta ЛИЦЕМ У ЛИЦЕ - Милутин Чолић

Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju! Autor: Miroslav Vislavski Pismo: latinica Jezik: srpski Broj strana: 216 Dimenzije: 24 x 16 cm Meke korice Opis: U jugoslovenskom, srpskom i vojvođanskom sportu Miroslav Vislavski ostavio je dubok trag. O tome svedoče rezultati fudbalskog i, pre svega, odbojkaškog kluba Vojvodina. Ostvarenja u novinarstvu zabeležena su u brojnim televizijskim emisijama koje je uređivao i vodio, kao i u novinskim tekstovima. Poslednju seriju tekstova, objavljenih u magazinu „Tabloid“ sabrao je u knjigu „Kontranapad njima i njihovim“. Miroslav Vislavski je rođen 5. augusta 1952 u Vrbasu, u porodici Jakima Vislavskog i Amalije (rođene Arvaji) kao njihov četvrti sin nakon Joakima, Mihajla i Vladimira. U Vrbasu pohađa osnovnu školu i Školu učenika u privredi (elektroinstalater). Radna karijera je započela u fabrici šećera „Bačka“ (1970 – 1973), a u međuvremenu je bio u JNA (1971/72) u Nišu. Kao angažovani omladinski aktivista, biva izabran na profesionalni rad u Sekretarijat Predsedništva Pokrajinske konferencije SSOV (1973 – 1974), potom je bio član Sekretarijata Predsedništva PKSSRNV (1974 – 1979). Od 1979 – 1986 bio je sekretar SIZ za učenički i studentski standard Vojvodine. Usledio mandatni period od 1986 na funkciji predsednika Opštinske konferencije SSRNV Stari Grad u Novom Sadu, koji je prekinut decembra 1988 u vreme antibirokratske revolucije (Jogurt revolucije), sa žrtvama Miloševiće nacionalističke politike. Prekid političke karijere je nastavljen radom u komercijali Osiguranja „Croatia“ Rijeka (1989 – 1991). Građanski rat i raspad Jugoslavije su prekinuli ovaj period karijere. U novim okolnostima se zaposlio u Odbojkaškom klubu Vojvodina i ubrzo je imenovan za generalnog direktora (1992 – 2001). Za vreme njegovih mandata i pod njegovim vođstvom, klub je ostvario najveće uspehe. OK Vojvodina je bio devet puta prvak države, šest puta pobednik nacionalnog Kupa, treći u Evropi i pet godina za redom među deset najboljih evropskih klubova. U tom periodu, u sumornoj deceniji opšteg propadanja i sunovrata svih vrednosti, ratnom okruženju, međunarodnoj izolaciji, Vojvodina je bila lider jugoslovenske odbojke i predvodnik svih procesa u stvaranju fenomena odbojke. Državnu reprezentaciju koja je osvoila dve Olimpijske medalje (bronza i zlato), srebrnu medalju na Svetskom prvenstvu i četiri medalje sa Evropskog prvenstva (dve bronze, srebro i zlato), činili su 90 % kadrovi iz Vojvodine (igrači i treneri). OK Vojvodina je u celom tom periodu bila zvanično najpopularniji klub u Novom Sadu i jedan od najpopularnijih u Jugoslovenskom sportu. Za vreme rada u OK Vojvodina, obavljao je funkcije predsednika Odbojkaškog saveza Srbije 1996 – 2000. Bio je predsednik Udruženja odbojkaških klubova prve i druge lige (40 najboljih klubova) od 1993 – 2001. Krajem 2000 godine prelazi sporazumom iz OK u Fudbalski klub Vojvodina. U kome ostaje godinu dana kada biva smenjen u sukobu sa predsednikom kluba Miodragom Kostićem. Iako je dobio sudsku presudu zbog nezakonite smene, napušta klub 2003. Još za vreme sudskog spora, počinje karijeru novinara. Radio je na televizijama Jesenjin i Kanal 9, kasnije i na tv Panonija i tv KTV (Zrenjanin) preko 1500 emisija o sportu (Kontranapad i Sport iz drugog ugla), političkog sadržaja (Vruća stolica i Bez cenzure), o sindikalnim temama (OSAA) i na druge društvene teme (Aktuelnosti i Periskop). Bio je autor, scenarista i režiser nekoliko dokumentarnih filmova i serija. Od serija su realizovane: „Bogovi Olimpa“ (18 epizoda 2012 god), „Fenomen odbojke“ (13 epizoda – 2014 god) Vojvodina naša radost (8 epizoda 2017 god), Legende u legendi (4 epizode – 2016 god). U 1918 započeo serijal „Na putu druge krune“ Od 2006 do 2017 je objavljivao stalnu kolumnu „Kontranapad“ u magazinu Tabloid gde je ujedno bio urednik sportske rubrike od 2009 godine. Pisao je i za druge listove o sportskim temama (Sport, Dnevnik). Objavio je knjige: Velika zabuna (2001), Kontranapad (2011), Novi kontranapad (2016), Kontranapad njima i njihovim (2018). Objavljivao je priloge i recenzije u nekoliko drugih knjiga. Za uspešan rad u učeničkom i studentskom standardu 1979 Predsedništvo SFRJ ga je odlikovalo Ordenom rada sa srebrnim vencem. U Ok Vojvodina je dobitnik „Zlatne plakete“ (1996) i proglašen je Velikanom kluba kao nosilac najvišeg priznanja „Statua velikana“ (2001). Nosilac je plakete Odbojkaškog saveza Vojvodine (2011). Za novinarski rad, dobio je Priznanje „Jaša Tomić“ Društva novinara Vojvodine (2007), Priznanje za izdavački poduhvat godine (2011) i Priznanje za životno delo (2014) Udruženja sportskih novinara Srbije. Oženjen je Milijanom rođenom Milović (od 1973), sa kojom je podigao dve ćerke, Miroslavu i Mariju. Živi u Novom Sadu od 1974 godine. U penziji je od 2012.

Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju! Basil Risbridger Davidson MC (9. studenog 1914. - 9. srpnja 2010.) bio je britanski novinar i povjesničar koji je napisao više od 30 knjiga o afričkoj povijesti i politici. Prema dvojici modernih pisaca, `Davidson, novinar koji je vodio kampanju čija se prva od mnogih knjiga o afričkoj povijesti i politici pojavila 1956., ostaje možda najučinkovitiji širitelj novog polja popularnoj međunarodnoj publici`. Biografija Rani život Basil Davidson rođen je u Bristolu, Ujedinjeno Kraljevstvo, 9. studenoga 1914., a napustio je školu sa 16 godina i preselio se u London. Godine 1938. zaposlio se u pariškom dopisništvu The Economista, a kasnije i kao diplomatski dopisnik The Stara. Mnogo je putovao Italijom i srednjom Europom 1930-ih. Ratna služba Davidsona su regrutirali Tajna obavještajna služba (SIS) i MI6, odjel D. Kao dio svoje misije, poslan je u Budimpeštu u Mađarskoj u prosincu 1939. pod krinkom uspostavljanja novinske službe. U travnju 1941., s nacističkom invazijom, bježi u Beograd, Jugoslavija. U svibnju su ga zarobile talijanske snage i kasnije je pušten u sklopu razmjene zarobljenika. Od kraja 1942. do sredine 1943. bio je šef jugoslavenskog odjela Izvršnog odjela za specijalne operacije (SOE) u Kairu, Egipat, gdje je bio nadzornik Jamesa Klugmanna. Spustio se padobranom u Bosnu 16. kolovoza 1943. i proveo sljedeće mjesece služeći kao veza s partizanima, kako će opisati u svojoj knjizi Partizanska slika iz 1946. godine. Davidson se preselio na istok u Srem i Frušku goru u Jugoslaviji. Nekoliko puta je zamalo zarobljen ili ubijen. SOE ga je poslao u mađarsku okupiranu Bačku kako bi ondje pokušao organizirati pobunjenički pokret, ali Davidson je uvidio da su uvjeti neprikladni i prešao je natrag preko Dunava u Frušku goru. Nijemci su u lipnju 1944. opkolili Frušku goru u posljednjem pokušaju likvidacije tamošnjih partizana, ali su Davidson i ostali za dlaku uspjeli pobjeći. Nakon što su sovjetske snage ušle u Jugoslaviju, Davidson je helikopterom prebačen. Davidson je iznimno cijenio partizane i komunističkog vođu Josipa Broza Tita.[potreban citat] Od siječnja 1945. Davidson je bio časnik za vezu s partizanima u Liguriji i Genovi, Italija. Bio je prisutan prilikom predaje njemačkih snaga u Genovi 26. i 27. travnja 1945.Rat je završio u činu potpukovnika i odlikovan je Vojnim križem te se u dva navrata spominje u depešama. Afrika i spisateljska karijera Davidson se nakon rata vratio novinarstvu. U početku je bio zaposlen u The Timesu u Parizu, ali se naširoko smatralo da gaji komunističke simpatije nakon njegove ratne uloge kada je počeo Hladni rat. Otišao je 1949. i postao tajnik grupe za pritisak, Union of Democratic Control (UDC) i počeo raditi za lijevo orijentirani New Statesman. Međutim, Hladni rat ga je spriječio da se vrati u Srednju Europu i umjesto toga Davidson se zainteresirao za Afriku nakon što su ga u Južnu Afriku pozvali sindikalisti koji se protive apartheidu. Objavio je nekoliko članaka i knjiga koji su kritizirali vladavinu bijelaca u Južnoj Africi i kolonijalnu vladavinu u Africi, prešavši u Daily Herald (1954–57) i Daily Mirror (1959–62). Započeo je karijeru popularnog pisca. Objavio je pet romana i 30 drugih knjiga, uglavnom o afričkoj povijesti i politici. To je učvrstilo njegovu reputaciju jednog od vodećih autoriteta za Afriku u doba neovisnosti. Od 1969. Davidson je bio uključen u Pokret protiv apartheida i na kraju je postao potpredsjednik pokreta. Bio je snažan pristaša panafrikanizma, posebno od 1980-ih, i bio je kritičan prema vladi bjelačke manjine u Rodeziji i prema Nacionalnoj uniji za potpunu neovisnost Angole (UNITA) u Angoli koju podržava Amerika.[5] Dugo je boravio u Angoli i Eritreji tijekom njezine borbe za neovisnost od Etiopije. Godine 1984. Davidson je producirao osmodijelnu dokumentarnu seriju za Channel 4 pod naslovom Afrika. Iako nije bio akademik, Davidson je stekao reputaciju stručnjaka za afrička pitanja te je dobio niz počasnih položaja na sveučilištima, uključujući Školu za orijentalne i afričke studije. Davidson je također stekao počasne diplome sa sveučilišta u Europi i Africi, kao i brojna građanska odlikovanja. Godine 1976. osvojio je medalju Amílcar Cabral. Dobio je počasne diplome Otvorenog sveučilišta Velike Britanije 1980. i Sveučilišta u Edinburghu 1981. Za svoj filmski serijal Afrika osvojio je zlatnu nagradu Međunarodnog filmskog i televizijskog festivala u New Yorku 1984. Godine 2002. portugalski predsjednik Jorge Sampaio odlikovao ga je kao Grande Oficial da Ordem do Infante D. Henrique.