Iz recenzija : ’’Kvaliteta cjeline ostvaruje se na kvaliteti stranice, kako bi rekao Italo Calvino. Bukalova ide još niže od stranice. Ona kvalitetu djela bazira na rečenici, u kojoj je, što bi rekao Andrić, riječima tijesno a mislima široko. Ta ritmična skladna rečenica, na prvi pogled mirna, a u svojim dubinama zatalasana od smislova – pokazatelj je vanredne darovitosti i proznog umijeća Snežane Bukal.’’ ENVER KAZAZ, SARAJEVSKE BILJEŽNICE ’’Nema puno pisaca koji su u stanju da ‘sivilu svakodnevice’ opišu tako da čitalac bude potpuno uvučen u priču. Nema puno pisaca koji su zapisali stranice tolike ljepote o susretu sa nepoznatim. Smrt, ljubav, identitet… sve ove do dosade mrtve riječi Bukal oživljava u svojoj prozi.’’ HERMAN JACOBS, DE MORGEN ’’To je suptilna proza o ljudima koji razapeti između prošlosti i sadašnjosti pokušavaju da ponovo uspostave svoje živote. Bukal opisuje tu unutarnju borbu bez melodrama i klišeja. Ova proza je dokument izuzetne ljepote o kompleksnom značenju sjećanja, nostalgije i života ‘između dva života’.’’ LARA DE BRUIN, LEEUWARDE COURANT ’’Ta proza nije politički pamflet. Zaista, ponekad je lakše živjeti s lažima nego s istinom – no, ako se jednom istina sagleda nemoguće je živjeti kao da se istina nije sagledala. Impresivno je da usprkos dubini razočaranja, koje izbija iz svake stranice, i dalje u ovoj prozi prevladava: nada.’’ FONS GEARATS RADIO L1

Istorija Osmanskog carstva kapitalno je delo francuskog istoričara Robera Mantrana i njegovih saradnika. Na istraživački nov i inspirativan način autori obrađuju stare teme iz istorije Turske carevine. Značajan prostor posvećen je počecima osmanlija, uspostavljanju države i njenom širenju. Pregled istorije balkanskih i arapskih provincija pod osmanskom vlašću, a potom i period sumraka Carstva kada ono postaje „bolesnik na Bosforu“, prikazan je provokativno i veoma zanimljivo. Osmansko carstvo je nestalo, ali je zadržalo svoje mesto u istoriji starog kontinenta gde je vekovima predstavljalo prvu silu. Zato se istorija Evrope mora sagledavati iz perspektive veza sa ovom moćnom Carevinom. Prvi put izdato na srpskom pre dve cenije, ovo delo, koje nije izgubilo ni na naučnoj vrednosti, ni na aktuelnosti, sada je obogaćeno posebnim pogovorom. Ono, kako je istakla prof. dr Anđelka Mitrović, “u isti mah komunicira sa stručnom javnošću i širom čitalačkom publikom.” Rober Mantran je bio poznati francuski istoričar i turkolog. Svojim obimnim i kompleksnim delom postavio je mnoštvo pitanja savremenoj istoriografiji. Studirao je na Sorboni i u Školi orijentalnih jezika. Njegova radna biografija veoma je bogata – najpre je u Istanbulu radio u Francuskom arheološkom institutu, potom i u Nacionalnom centru za naučna istraživanja, da bi kasnije postao profesor na Univerzitetu u Provansi i saradnik Instituta za istočnjačke jezike i civilizacije. Dugo godina je bio predsednik Udruženja za preosmanske i osmanske studije.

Reč izdavača: ’’Desetak posljednjih godina života Mark Twain radio je paralelno na tri tajanstvena rukopisa s radnjom smještenom u prošlost i u tri različita ambijenta, ali s istim dijabolično šarmantnim strancem – mladim Sotonom – nakon čijeg pojavljivanja među ljudima zaredaju neobični nadnaravni događaji... Prva i najpoznatija verzija rukopisa, naslovljena Tajanstveni stranac, tiskana je 1916. nakon autorove smrti, a više od pola stoljeća poslije, 1969. objavljena je duža i provokativnija verzija pod naslovom Broj 44, tajanstveni stranac. Pokazalo se da je potonja i ponajbolja, s najmanje uredničkih intervencija, s posebno intrigantnim posljednjim poglavljem u kojem se autor preko Nečastivog, koji se predstavlja kao »Broj 44, nova serija 864.962«, razračunava i s ljudima i s Bogom, pa tako u jednom trenutku kaže da, zapravo, ništa ne postoji »ni Bog, ni svemir, ni ljudski rod, ni život na Zemlji, ni nebo, ni pakao. Sve je to San, groteska, pusti ludi san. Ne postoji ništa osim Tebe. A ti si tek Misao...« Osim u sadržaju, čini se da su se neka »nečista posla« uplela i oko ove kultne knjige Marka Twaina koja, očito ne bez razloga, i danas zadivljuje i zastrašuje... Premda je objavljena prije više od stoljeća, ovo je prvo hrvatsko izdanje, a verzija Broj 44 nije objavljivana ni u bivšoj nam državi. Bilo kako bilo, važno je da se Tajanstveni stranac pojavio i kod nas, i da je i dalje čio, moćan i izazovan.’’

Istorija Osmanskog carstva kapitalno je delo francuskog istoričara Robera Mantrana i njegovih saradnika. Na istraživački nov i inspirativan način autori obrađuju stare teme iz istorije Turske carevine. Značajan prostor posvećen je počecima osmanlija, uspostavljanju države i njenom širenju. Pregled istorije balkanskih i arapskih provincija pod osmanskom vlašću, a potom i period sumraka Carstva kada ono postaje „bolesnik na Bosforu“, prikazan je provokativno i veoma zanimljivo. Osmansko carstvo je nestalo, ali je zadržalo svoje mesto u istoriji starog kontinenta gde je vekovima predstavljalo prvu silu. Zato se istorija Evrope mora sagledavati iz perspektive veza sa ovom moćnom Carevinom. Prvi put izdato na srpskom pre dve cenije, ovo delo, koje nije izgubilo ni na naučnoj vrednosti, ni na aktuelnosti, sada je obogaćeno posebnim pogovorom. Ono, kako je istakla prof. dr Anđelka Mitrović, “u isti mah komunicira sa stručnom javnošću i širom čitalačkom publikom.” Rober Mantran je bio poznati francuski istoričar i turkolog. Svojim obimnim i kompleksnim delom postavio je mnoštvo pitanja savremenoj istoriografiji. Studirao je na Sorboni i u Školi orijentalnih jezika. Njegova radna biografija veoma je bogata – najpre je u Istanbulu radio u Francuskom arheološkom institutu, potom i u Nacionalnom centru za naučna istraživanja, da bi kasnije postao profesor na Univerzitetu u Provansi i saradnik Instituta za istočnjačke jezike i civilizacije. Dugo godina je bio predsednik Udruženja za preosmanske i osmanske studije.

Jedinstvena enciklopedija iz opšte književnosti u kojoj su predstavljeni čuveni i pojedini manje poznati književni junaci. Junaci nisu suvoparno opsani kroz prepričavanja, već su duboko analizirani i povezani sa svojim prethodnicima. Sedamdeset sedam profesora i dokrora nauka je radilo na pisanju ovog kapitalnog izdanja, što govori o ozbiljnosti i trudu da se ovo delo napiše.

Ova knjiga čitaocima donosi peti slučaj komesara Brunettija. Samo je Brunetti mogao da dovede u vezu dva, na prvi pogled, potpuno nevezana slučaja : brutalno premlaćivanje jedne strankinje homoseksualne orijentacije i ubistvo uglednog muzejskog mecene. Ispostavlja se da su to dvoje radili zajedno na postavljanju izlobže antikviteta iz Kine. Da li će Brunetti uspeti da spreči još jedno ubistvo?

Lizette Henry jednog jutra u ogledalu ne može da prepozna lice koje zuri u nju, ali u jedno je sigurna - to nije ona. Ona nema amneziju, svega se seća, svoje porodice, svog detinjstva, svih događaja svog života, pa čak i onoga što je juče radila... ali ne zna ko je osoba iz ogledala, ali zna da to nije ona...

Alain Lakein, stručnjak za time-management, nudi praktične, mudre i djelotvorne savjete kako povećati produktivnost i izgubiti što manje vremena. Možete naučiti kako steći snagu volje, prihvatiti se neugodnih zadataka, i zadržati svoje ciljeve kao prioritete. Poznati stručnjak otkriva svoje profesionalne tajne. Naučite kako utrošiti vrijeme na životne radosti i osobnu korist; kako raditi mudrije a ne napornije.

Kapitalno delo Irvina Jaloma, psihotera­peuta i psihijatra, već dobro poznatog domaćim čitaocima. Knjiga velikog formata i obima smatra se najrefe­rentnijom u oblasti grupne terapije. Jalom ovu knjigu autorski potpisuje zajedno sa Molin Lešć, koji je dao veliki doprinos istraživačkoj literaturi o savremenoj grupnoj psihoterapiji. Ovo je peto izdanje knjige u kojoj su oba autora predano zajednički radili kao terapeuti kako bi u ovo delo integrisali nove i stare materijale. Imali su zadatak da u novom izdanju inkorporiraju mnogobrojne novonastale promene na ovom polju i da odbace zastarele ideje i metode. I imali su brojne dileme: Šta ako neke promene ne predstavljaju napredak nego regrediranje? Šta ako tržišni zahtevi za bržim, jeftinijim, efikasnijim metodama rade protiv interesa klijenta? I šta ako ovi razni tržišni faktori teraju terapeuta da klijentima pruža manje nego što bi inače mogao? Da li i zašto od psihoterapije očekujemo više nego što ona može da pruži? Šta terapeut mora da radi, a šta on treba da bude? Primeri iz prakse – kako sastaviti i održavati grupu? Kako raditi sa konfliktnim i problematičnim članovima grupe? O grupama podrške putem interneta

Plan u 10 koraka koji će vam promijeniti život Knjiga Zbogom navike otkriva vrijedne tehnike koje će vam pomoći da prestanete sprječavati vlastiti napredak, te pouzdane vještine uz koje ćete dati sve najbolje od sebe. Naučit ćete raditi s vlastitim snagama i otkriti kako u vrlo kratkom razdoblju možete lošu naviku pretvoriti u dobru naviku koja će trajati cijeli život.

Glavni lik romana je Michka. Ona je nekada radila kao lektor i njen posao bile su reči. Sada ih polako gubi. Dve osobe su uz nju: Marie, mlada žena koju je prihvatila u mladom dobu, i Jérôme, njen doktor i terapeut. Dok pokušava da ponovo ovlada rečima, da li će Michka uspeti da kaže sve ono što joj leži na srcu?

Reč izdavača: Ime Brazilca Chica Buarquea svijet je upoznao krajem 60-ih i početkom 70-ih godina s valom latino-ritmova koji su istinski očarali ljubitelje pop-glazbe. Taj daroviti muzičar, skladatelj i kantautor imao je u spomenutom razdoblju nekoliko hitova koji su se vrtjeli i na našim radio stanicama, a uspješno je surađivao i s mnogim velikim pjevačkim zvijezdama. Godine 2003. godine taj svestrani artist objavio je roman ’’Budimpešta’’, koji je doživio svjetski uspjeh, a 2009. godine po motivima djela snimljen je i istoimeni film. Leteći iz Istanbula u Frankfurt, odakle je imao vezu za Rio, brazilski ghost writer José Costa nakratko se, zbog “tehničkih problema” na zrakoplovu, zadržao u budimpeštanskoj zračnoj luci… I kad se činilo da je taj bezazleni događaj već istisnuo iz pamćenja, neočekivano je sanjao Budimpeštu, grad koji je svojedobno stvarno “okrznuo”, i počeo je govoriti mađarski: tečno, sa smislom i stilom, osjetivši pritom neko naročito poslanstvo u svome pothvatu. Upao je, kao i mnogo puta kasnije kad bi se između njega i žene, odnosno njega i sina stvorile šutnje koje nisu znali ispuniti, u novi, potpuno drukčiji život od onoga koji je smatrao svojim. Pred njim bi se prostrla Budimpešta, velegrad koji je osvajao zajedno sa svojom učiteljicom i ljubavnicom Kriskom, “arhipelag gulaš”, fraze, riječi, glasovi, zvukovi… José Costa na kraju je savršeno ovladao mađarskim jezikom i napisao knjigu o svom životu… knjigu čiji je pravi autor ipak njegov ghost writer! Budimpešta je briljantna figura ispražnjenog svijeta jednoga pisca iz sjene.

Priče o kruhu, hljepčićima, kiflama, žemljama, paninima… iz pera jednog od vodećih hrvatskih intelektualaca današnjice. Slijedeći svoj specifičan stil iz "Mediteranskog brevijara", Predrag Matvejević u svojoj najnovijoj knjizi, "Kruh naš", nastupa eruditski i akribično, objektivistički superiorno i subjektivistički tanahno, reklo bi se kao da znalački peče ne samo hljeb nego i brojne hljepčiće, žemlje, kifle i panine. Šest tisuća godina povijesti Matvejević ne prepričava kronološki, već prati događaje, običaje, istražuje etimološko porijeklo i etnološke fenomene, a sve kombinira s osobnim iskustvom i toplim intimističkim reminiscencijama. Knjiga "Kruh naš" nije samo put kroz vrijeme nego je i put kroz civilizacije. U nas je veoma malo sličnih knjiga, radova koji sveobuhvatno obrađuju svoju temu, a pandani mogu biti samo rijetki primjeri kao što je Nikola Visković sa svojom knjigom o stablima ili Viktor Žmegač s knjigom o njemačkoj kulturi od Bacha do Bauhausa. Na svojoj knjizi o kruhu Matvejević je radio nekoliko desetljeća. Knjige kao što je Matvejevićeva oplemenjuju nacionalnu kulturu i zauvijek ostaju kao kapitalna kulturološka djela. Matvejevićev pristup na ravnopravnu razinu postavlja potpuno raznorodne pojave jer sve što je u vezi s kruhom jednako je relevantno – i podjela kršćana oko toga hoće li u hostiju stavljati kvas i teške i bolne romske uzrečice o hljebu (u njih često istodobno i gladi). Nije li, uostalom, najčešća molitva, ponekad i vapaj – "Kruh naš svagdanji daj nam danas“ – jer riječi "glib“ (kao blato, ali i zemlja), globus (kao zemaljska kugla) i hljeb istog su porijekla.

Enciklopedija svetske drame, odnosno enciklopedija najvažnijih pozorišnih komada svetske drame, obuhvata oko četiri i po hiljade naslova komada svetskog i domaćeg teatra, složenih abecednim redom, te preko hiljadu sto autora od Eshila do danas. Oko hiljadu petsto najznačajnijih komada prepričano je u kratkim sinopsisima i propraćeno komentarima. U zaglavljima sinopsisa navedeni su originalni naslovi, imena autora u izvornom obliku, zemlja i godina nastanka, broj lica i činova, kao i žanrovske odrednice. U komentarima koji prate sinopsise dati su sledeći podaci: prva izvođenja, literarni izvori, stilske odlike, recepcija, nagrade, ekranizacije i sl. Svaki sinopsis i prateći komentar integrisani su u zaseban članak. Oko sto najvažnijih komada obrađeno je detaljnije, a među njima su uglavnom antičke tragedije i Aristofanove komedije, većina Šekspirovih komada i najznačajniji komadi savremenog teatra, kao što su Majka Hrabrost, Čekajući Godoa, Šest lica traže pisca itd. Pod terminom „pozorišni komad“ podrazumeva se dramski tekst čija je svrha da ga glumci uživo izvedu na pozornici. Ova definicija obično ne uključuje pozorišne adaptacije romana, radio-drame i filmske scenarije, osim ukoliko su od izuzetnog značaja (npr. Golubnjača, Majstor i Magarita) ili ukoliko je slava adaptiranih scenskih verzija nadmašila slavu originala. Izuzetak čine muzičke drame, komadi tzv. kineske opere (npr. Sneg usred leta) ili savremeni mjuzikli, koji su u XX veku postali sinonim komercijalnog angloameričkog teatra. Takva dela su, ako su uvršćena u Enciklopediju, uglavnom samo pomenuta, a samo izuzetno, zbog svog značaja, obrađena kao posebni članci (npr. Kosa, Isus Hrist superstar).

Knjiga Šest godina s Titom kojoj je autor Marko Vrhunec, bivši član najužeg Titovog operativnog tima, koji je radio najprije kao pomoćnik generalnog sekretara, zatim kao savjetnik za ekonomska pitanja i na kraju tri godine kao šef Kabineta, predstavlja jedno dokumentarno svjedočenje političkih događaja s kraja šezdesetih i početka sedamdesetih, koji će se poslije pokazati izuzetno važnima, gotovo presudnima za raspad Jugoslavije i osamostaljenje Hrvatske. U Jugoslaviji je to bilo postrankovićevsko vrijeme stvaranja novog Ustava i tzv. radničkih amandmana, širokih studentskih nemira, obračuna s hrvatskim maspokom, srpskim liberalizmom i slovenskim partijskim liberalizmom Kavčićeva tipa. Iz Vrhunčeva se teksta jasno vidi i kako je tekao raskol unutar hrvatskog vodstva, iako bi u procjeni tih burnih zbivanja čitatelju bilo uputno pročitati i Tripalove memoarske zapise Hrvatsko proljeće i Savkine dvotomne Hrvatske snove i stvarnost. Neosporno je, međutim, da su iz hrvatskih područja sa srpskom većinom, zacijelo i kao dio organizirane kampanje, sve češće i masovnije stizala pisma u kojima se inzistiralo na tezama kako i zagrebačko partijsko vodstvo podupire "nacionalno prebrojavanje" i ostale metode širenja nacionalne podvojenosti. Autor je bio i svjedok potajnih dolazaka kod Tita nekih članova najužeg hrvatskog vodstva, koji su čekali pogodan trenutak da se i javno okrenu protiv Tripala i Savke. Naveo je konkretne slučajeve "referiranja" Milke Planinc, Dušana Dragosavca i Milutina Baltića. Zašto je Savka Jovanku Broz predlagala u Predsjedništvo SFRJ? O svemu tome, ali još ponečemu, govori knjiga koja je pred nama.

Mladić iz Ludbrega, večiti student u Zagrebu, dolazi u glavni grad iračkog Kurdistana Sulejmani, da potpiše ugovor s američkom kompanijom za koju će raditi kao vozač kamiona. Mladić shvata da svi Iračani, iako različiti, dele istu mržnju - mržnju prema Amerikancima i prema onima koji rade za Amerikance. Pisac nas preko sasvim obične priče uvlači u svet čudnih prijateljstva, kulturnih razlika i stereotipa svake vrste.

Barbara Brenan u ovoj knjizi nastavlja svoj rad uz nove revolucionarne podatke o radu na četvrtom nivou i kreativnom procesu. Četvrti nivo ili astral, prevazilazi kreativni puls iz fizičkog ka višim nivoima stvarnosti i manifestacije. U ovoj knjizi otkrićete prirodu kreativnog procesa sa svesti čovekove energije, kako stvaramo blokade u svom energetskom polju, kako blokade izgledaju, kako da razvijemo visokosenzitivnu percepciju i radimo s njom i još mnogo toga.

Reč izdavača: ’’Tuđinka je treći autoričin roman, njezin opus magnum na kojemu je predano radila dvadesetak godina. Potaknuta ratnim previranjima u bivšoj Jugoslaviji i s time povezanim nerazumijevanjem njezina njemačkog okružja za stradanja koja su počevši od 1991. godine zadesila Hrvatsku, napisala ga je na njemačkom u želji da spram svega što u njemu opisuje postigne jasan kritički odmak. To joj je u izvorniku uvelike pošlo za rukom.’’

Reč izdavača: ’’Najpopularniji roman švedske nobelovke Selme Lagerlöf pripovijeda o prvim desetljećima 19. stoljeća i božićnom obećanju dvanaestorice vitezova Sotoni da cijelu godinu na imanju Ekeby neće ništa korisno raditi već će sve podrediti užicima i živjeti samo za ljepotu i radost. Održe li riječ, bit će bogato nagrađeni, u suprotnome, duše će im otići u vražje ruke. Posljednji pristigao, dvanaesti od vitezova bio je mladi, alkoholizirani, moralno upropašteni župnik Gösta Berling…’’

Reč izdavača: Williamu Sydneyu Porteru, kojeg milijuni čitatelja znaju po pseudonimu O. Henry, mora se priznati da je, osim što je skovao kod nas sve prepoznatljiviji izraz »banana republika«, uspio novinsku kratku priču uvrstiti na kartu svjetske literature. Prezrenu je formu uzdigao na nivo umjetnosti! Posebno je zanimljivo da je, poput Karla Maya ili Cervantesa, prve priče napisao u kaznionici, a pseudonim je sastavio od imena svojeg zatvorskog čuvara. Prije nego je završio iza rešetaka, nošen rijekom sudbine kojekako se probijao kroz život – radio je kao apotekarski pomoćnik, kauboj, crtač u katastru, knjigovođa, bankovni činovnik, izdavač tjednog lista, glumac, svirač i pjevač u crkvenim zborovima, a iskusio je i tegobe skitničkog života. Silno kondenzirano životno iskustvo i izniman dar za kibiciranje i razumijevanje ljudi bili su neiscrpna žila ideja za više od šesto priča, koliko ih je napisao. O. Henryeve priče zacijelo ne bi bile tako privlačne da nije razvio vlastitu narativnu tehniku u kojoj su najdojmljiviji neočekivani obrat i efektna kvaka na svršetku. Dometnemo li maštoviti početak i briljantan zaplet te ležeran ton, duhovitost i šarm, a sve to posloženo na svega par stranica, razumljivo je da Amerikanci i danas, stoljeće nakon objavljivanja, rado posežu za O. Henryevim ’’Zimzelenim pričama’’. Unatoč hvalospjevima autor je iz nejasnih razloga u Europi manje poznat, u nas gotovo nikako. Stoga Šareni dućan s jasnim razlogom i radošću upozorava literarne šmekere, a i šire čitateljstvo, na jednog od najboljih američkih pisaca kratkih priča. Pokušate li nakratko zanemariti društvene mreže, internet, mobitel, i ostale novovjeke gutače vremena i uzeti ovu staromodnu knjigu divotnih štorija – nećete zažaliti!

Iz uvodne napomene : „Postoji neko vrijeme u životu čovjeka koje mu se usiječe u pamćenje, trajno ga nosi sa sobom, vraća mu se u sjećanjima, o njemu razmišlja i dvoumi se, čita i istražuje ga... Od njega se ne može rastati, druguje s njim, ponosan je na njega i stidi ga se. Ono postaje dio noćnih mora i stalnih priča, dio njega samoga. To je vrijeme prijelomnih društvenih događanja i osobnih doživljaja. Protokom godina ono mu se sve više približava i otkriva kao sudbina. Početkom sedamdesetih godina moj se život ukrižao s dinamičnim i dramatičnim zbivanjima u našoj sredini – Zagrebu i Hrvatskoj – kojima sam, obavljajući svoj posao, i nehotice postao usputni svjedok. U siječnju 1970. godine izabran sam za glavnog i odgovornog urednika dnevnika Vjesnik. Zbilo se to u vrijeme održavanja već znamenite X. sjednice Centralnog komiteta Saveza komunista Hrvatske, kada je ispražnjeno mjesto prvog čovjeka u listu. (Samo nekoliko mjeseci ranije vratio sam se iz Londona s dužnosti stalnog dopisnika i na opći zahtjev kolega postao prvi u redakciji izabrani glavni urednik). Taj sam posao radio nepune dvije godine, jer sam u prosincu 1971. podnio ostavku kada je – formalno na 23. sjednici CK SKH – došlo do likvidacije Hrvatskog proljeća i promjena u političkom vrhu Hrvatske. Tako su te dvije "povijesne sjednice" neposredno odredile granice vremena koje je i u mom političkom, profesionalnom, pa i privatnom životu sudbinsko i nezaobilazno. U ovoj knjizi se govori u kronološkom slijedu samo o zadnjim danima tog burnog vremena – prosincu "71. – po lomovima i obratima dramatičnog "mjeseca dugog kao godine".“

Iz recenzija : ’’Malaparteu, slavnom ratnom romansijeru, bez sumnje bi se mogla dopasti pripovedačka proza Bore Cosića. Bora Cosić ima trideset i pet godina i, kako se meni čini, na originalan i oštrouman način svojom sjajnom, stilski raskalašenom knjigom “Priče o zanatima”, odgovara na pitanje šta je radio za vreme rata.’’ Draška Redjep ’’Kartama za Schwarzer-Peter igrat će se ovdje poker.’’ Viktor Žmegać, 1968. ’’Na momente se autorov stil tako poistovjetio sa Babeljevim da to služi na čast njegovoj senzibilnosti. Ma koliko Ćosićeve priče izgledale lako i veselo isprepleteni “duhoviti” iskazi, nećemo biti lišeni uverenja da autor vodi veoma ozbiljan razgovor o svetu u kome živi. Njegova mogućnost da taj svet vidi kao pozornicu na kojoj se odvijaju ljudski “zanati” svedoči samo o posedovanju autentične predilekcije za parodično i satirično. Sve ove ljudske aktivnosti odvijaju se na golim daskama, bez flore i faune, bez pejsaža i okruženja. Izvedene u izuzetnoj čistoti i preciznosti, one dobijaju upravo svojom malobrojnošću i svedenošću. Bora Cosić je neosporno pravi, a čini mi se i jedini popartistički autor u srpskoj književnosti.’’ Branimir Donat, 1970. ’’… mislim da će se to dešavati sa mnogima koji se ove jeseni budu družili sa obnovljenom knjigom Bore Cosića “Priče o zanatima”… Bora Ćosić je i nov i snažan i moderan na način velikih pisaca i siguran sam da je jedan od retkih savremenika čija će se slava uvećavati sa svakom novom decenijem. Veliko pitanje je: kako ćemo nazvati Vašu knjigu? Nama ovde čini se najboljim Kako su popravljeni naši klaviri Wie unsere Klaviere repariert wurden, šta biste rekli na to?’’ Peter Urban

Obiman i bogato ilustrovan priručnik koji detaljno obrađuje SolidWorks - popularan program za 3D modelovanje. Knjiga je napisana kao priručnik za učenje uz rad, a koriste se primeri iz stvarnog sveta mašinskog projektovanja. Obrađeni su glavni radni režimi programa: Part - projektovanje delova, Assembly - projektovanje sklopova, i Drawing - izrada tehničkih crteža različitih projekcija, preseka i detalja 3D modela. Tekst knjige je ilustrovan s preko 1200 crteža i snimaka ekrana, a autori su u vežbama koristili i oko 50 pravih mašinskih projekata. Sadržaj Predgovor Poglavlje 1: Uvod u SolidWorks Poglavlje 2: Crtanje skica za modele punih tela Poglavlje 3: Obrada i izmena skica Poglavlje 4: Dodavanje relacija i mera skicama Poglavlje 5: Napredne tehnike kotiranja i opcije osnovnih elemenata Poglavlje 6: Izrada referentne geometrije Poglavlje 7: Alatke za napredno modelovanje – I Poglavlje 8: Alatke za napredno modelovanje – II Poglavlje 9: Menjanje elemenata Poglavlje 10: Alatke za napredno modelovanje – III Poglavlje 11: Alatke za napredno modelovanje – IV Poglavlje 12: Modelovanje sklopova – I Poglavlje 13: Modelovanje sklopova – II Poglavlje 14: Rad s tehničkim crtežima – I Poglavlje 15: Rad s tehničkim crtežima – II Poglavlje 16: Projektovanje komponenata od lima Poglavlje 17: Jednačine, konfiguracije i elementi iz biblioteke Spisak termina korišćenih u knjizi Indeks O autoru Sham Tickoo je profesor na Univerzitetu Purdue u SAD, gde već dvadesetak godina predaje projektovanje, crtanje, CAD i ostale inženjerske predmete. Pre toga je radio kao inženjer kontrole kvaliteta, projektant, konsultant, a bavio se i razvojem softvera. Na čelu je grupe autora koji su za CADCIM Technologies napisali priručnike za veliki broj CAD programa.

Reč izdavača: ’’Milo Weaver pokušao je za sobom ostaviti svoj nekadašnji život prepun tajni i laži u kojem je radio za CIA-u kao "turist": tajni agent bez doma i identiteta, i posvetiti se uredskom poslu u sjedištu agencije u New Yorku. No povlačenje s terena postat će neodrživo u trenutku kad uhićenje traženog ubojice dovede do istrage jednog od Milovih najstarijih kolega i prijatelja. Novi slojevi zamršene intrige izlaze na svjetlo dana, a Milo nema izbora nego se ponovno upustiti u tajni zadatak i otkriti tko vuče konce iza kulisa. U romanu Turist, Olen Steinhauer – dvostruko nominiran za nagradu Edgar – izgradio je nevjerojatno zamršenu fabulu vođenu izdajom i manipulacijom, isprepletenu odanošću i rizikom i stvorio izvrsno djelo koje je u svojoj suštini moderno, no ipak se nevjerojatno uklapa u tradiciju najboljih romana špijunskoga žanra. Turist je šesti roman koji je Steinhauer objavio od 2003. Njegovih prvih pet romana tvore ciklus, započet prvijencem Most uzdaha (The Bridge of Sighs), u kojem je obrađivao temu Hladnog rata u Istočnoj Europi, a nekoliko ih je bilo nominirano za nagradu Edgar i druga priznanja. Turist je prva knjiga trilogije koja se bavi međunarodnim obmanama u svijetu nakon terorističkih napada 11. rujna 2001., u kojoj se u glavnoj ulozi pojavljuje agent Milo Weaver. George Clooney je već otkupio filmska prava za svoju produkcijsku kuću Smoke House Films, te se nagađa da će se baš on pojaviti u ulozi Miloa. Ako je suditi prema Turistu, Steinhauerova će trilogija o Weaveru doista biti nešto posebno.’’

Iz recenzije: Život sam proveo s glumcima, pričajući priče kroz njih. O njihovoj iskrenosti ovisila je vjerodostojnost svega što sam radio, i svašta sam s njima doživio, ali samo su me dvojica mimo moje volje uspjela uvući u svoju igru. U Beogradu 1975., u blizini Ateljea 212, zaorilo se: „Vojničeee!” Prepoznao sam glas i znajući što slijedi ubrzao. No sustiglo me još glasnije: „Voooojničeeeeee!” Stao sam i pogledao na drugu stranu, odakle mi je glumac Bata Stojković mahao da priđem. Publika se u trenu okupila. Prešao sam ulicu, stao pred Batu, a on je iz novčanika izvukao hiljadu dinara i teatralno ih gurnuo u džep mog vojničkog šinjela. „Evo, neka se nađe!” rekao je glasno. Narod je zapljeskao, a on im se naklonom zahvalio, mahnuo mi i otišao niz ulicu. U Zagrebu 1979., u podrumskoj sali na Trgu žrtava fašizma, na scenu je izašao glumac Zijah A. Sokolović i počeo me vrijeđati: „Zašto ste sjeli tu, u prvi red, kao da ste neka važna ličnost. Pogledajte, najgluplji uvijek sjede u prvim redovima. Lijepo obučen, a glup.“ Nakon uvreda slijedio je izljev ljubavi, a zatim ruganje jer sam povjerovao u ljubav. I tako u krug, kao u nekom oceanskom valu gdje ne znaš što je gore a što dolje, što je stvarnost, što iluzija. S predstave ’’Glumac... je glumac... je glumac’’ izašao sam ošamućen, snažno žudeći da čovjeku kojega ne poznajem opsujem mater. Umjesto toga, otišao sam do njega i ponudio mu ulogu u filmu ’’Samo jednom se ljubi’’. Rajko Grlić