Informacije o Proizvodu Veličina: 40 Grad: Beograd Materijali: vestacki Tagovi: spavacica kombinezon Stanje predmeta: veoma dobro Boja: bela Malo koriscen.nema fleke ni ostecenja. Za poluobim ispod grudi,tu gde vam dodje donji deo brusa, 84 cm. Gola ledja,seksi.

Slikovnica u odličnom stanju. Izdavač:(Evro-Giunti Beograd 2007 god) Fino obložene korice 24 str

Beli put Beograd 2007-142str.-broširan povez-ilustracije u boji-novo, nekorišćeno. Mila se pogleda u ogledalu i, osim majice sa natpisom WITCH FOREVER koja joj je služila kao spavaćica, ugleda uobičajenu superkovrdžavu crvenu kosu kako štrči u svim pravcima i more pega. Uh, te pege! Zatvori oči, a kad ih otvori na licu joj nije bilo više ni mrljice...postajala je sve bolja u začaravanju stvari da iščeznu! (P4)

Informacije o Proizvodu Veličina: 38 Brend: clockhouse Grad: Bački Petrovac Materijali: viskoza Tagovi: cipka novo spavacica spavanje ogrtac Stanje predmeta: novo bez etikete Boja: bež kajsija Nov ogrtač kupljen u C&A, nije ni opran samo je skinuta etiketa, ali ga nisam ni jednom nosila. Boja je svetlo - kajsija. Ima prelepu nežnu čipku oko rukava. Moguće lično preuzimanje u Novom Sadu, ili dostava kurirskom službom (troškove dostave snosi kupac).

Zanimljiv komplet bluza i pantalone, poznate marke WILBERS KARNAVAL, vodećeg proizvodjača u Evropi karnevalskih stvari i dizajniranih kostima za maskenbale i karnevale ili igraonice. Osnovna namena je za karnevale i maskenbale, ali može dobro da posluži i u svakodnevnoj upotrebi, pa i kao spavaćica, jedino bi se za to skinule spoljne naramenice. Veličina je veća, za punije i visoke osobe, na njemu piše broj 56, evo nekih dimenzija gornji deo ukupna dužina rukava i ramenog dela 170 cm širina 73 cm dužina 84 cm donji deo poluobim struka, najmanja 34 cm a najveća 60 cm ( lastiš u struku) poluobim bokova 66 cm dubina 44 cm dužina spoljne strane nogavice 110 cm Sastav 100% poliester. Boja jarko žuta sa crnim šarama. Po mojoj proceni nov, nekorišćen, bez kartonske etikete. Šaljem i kao preporučeno pismo jer je jeftinija poštarina. Pogledajte i ostale moje oglase.

Autor: Minet Volters Format: 21 cm Broj strana: 345 Povez: Tvrd Kada je jednog zimskog jutra Elsa Lojker-Foks nađena mrtva na terasi svoje raskošne kuću, u spavaćici i sa krvavim mrljama u blizini tela, sumnja je odmah pala na njenog muža, pukovnika Džejmsa Lojkera-Foksa. Patolog je zaključio da nije umrla nasilnom smrću, međutim, glasine nisu prestale da se šire... Zašto? Da li je pukovnik zaista kriv ili neko želi da mu smesti ?

odlicno ocuvana kao nova Pol Valeri spisi iz zaostavstine jedne od najvecih licnosti prve polovine XX veka Pol Valeri (franc. Paul Valéry; Set, 30. oktobar 1871 — Pariz, 20. jul 1945), francuski pesnik, esejista i kritičar[1], jedan od najpoznatijih pisaca lirike. Otac mu je bio Korzikanac a majka Italijanka. Studirao je pravo u Monpeljeu. Godine 1892. nastanjuje se u Parizu. Na njega su uticali Edgar Alan Po i Stefan Malarme, no napušta pesništvo i posvećuje se studiju matematike, arhitekture i filozofije. Tek je 1913. godine na nagovor Andrea Žida koji ga je predstavio Malarmeu[2] pristao srediti za štampu svoje mladenačke strofe, pa je sledeće četiri godine pisao poemu (514 stihova) „Mlada Parka“. U svojim esejima raspravlja o najrazličitijim temama: o književnosti, arhitekturi, o lažima istoriografije i zločinima politike, o čeliku i elektricitetu, o ženama i parfemima i dr. Član Francuske akademije postao je 1925, na poziciji br. 38. bio je u periodu 1925-1945. Dela[uredi | uredi izvor] „Album starih stihova“, „Raznovrsnost“, „Duša i ples“, „Analecta“. Valéry [valeʀi`], Paul, francuski pjesnik i esejist (Sète, 30. X. 1871 – Pariz, 20. VII. 1945). Diplomirao pravo u Montpellieru 1892. Od 1894. živio u Parizu. Bio je tajnik u Ministarstvu rata (1897–1900) te osobni tajnik ravnatelja novinske agencije Havas (1900–22). Predsjednik francuskoga PEN centra (1924–34), ravnatelj Sveučilišnoga mediteranskog centra u Nici (1933–41); od 1937. bio profesor poetike na Collège de France. Član Francuske akademije od 1925. Od 1889. objavljivao simbolističke pjesme, pozornost privukao proznim tekstovima Uvod u metodu Leonarda da Vincija (Introduction à la méthode de Léonard de Vinci, 1894), s portretom idealnoga renesansnog univerzalnog čovjeka, i Večer s gospodinom Testeom (La Soirée avec M. Teste, 1896), poluironični autoportret, o umu koji nastoji doći do apsolutne samosvijesti. Nakon 1898. prekinuo je pisati pjesme te se posvetio proučavanju matematike i filozofije. Književnosti se vratio poemom u aleksandrincima Mlada Parka (La Jeune Parque, 1917), snolika ugođaja, stihova nejasna smisla ali magične sugestivnosti i razrađene aliterativnosti, s prikazom mijena svijesti, u formi lirskoga monologa, najmlađe od triju božica sudbine. Ona nakon ujeda zmije, uhvaćena u tjeskobu izbora između smirene besmrtnosti i ograničenja, ali i izazova užitaka ljudskoga života, meditira o toj razapetosti koja je i figurativna slika pjesnikove trajne zaokupljenosti odnosom čežnje za kontemplacijom i one za djelovanjem. Slijedila je zbirka ranih pjesama mallarméovskoga tona Album starih stihova 1890–1900 (Album des vers anciens 1890–1900, 1920), a potom zbirka novih pjesama Pjesni (Charmes, 1922), daljnja osobna adaptacija simbolističkih metoda. Najpoznatija je pjesma iz zbirke Groblje pokraj mora (Le Cimètiere marin), poema u deseteračkim sestinama, meditacija o vječnosti i prolaznosti, s evokacijom prirode kao okvira za promišljanje egzistencije te poistovjećivanjem lirskoga subjekta s morskim valovima kao slike pokretljivosti, simbola svijesti, odn. trajne uznemirenosti ljudskoga uma pred vječnošću i nepokretnošću utjelovljenima u motivima morskih dubina, a i podneva (odn. podnevne smirenosti morske površine). To je paradigmatski primjer bogate aluzivnosti i evokativnosti te pročišćene klasicističke melodioznosti (kojom podsjeća na Racinea) Valéryjeve poezije, odn. savršena ilustracija autorove definicije pjesništva kao trajne napetosti između zvučanja i smisla. U zbirci se još izdvajaju pjesme Ulomci o Narcisu (Fragments du Narcisse), Nacrt zmije (Ébauche d’un serpent), Pitija (La Pythie), Spavačica (La Dormeuse). Od 1894. gotovo do same smrti pisao je opsežni intelektualni dnevnik; pod nazivom Bilježnice (Cahiers) objavljen je 1957–61. Njegovu intelektualnu skepsu i svijest o civilizacijskoj krizi dijele i razrađenim aforizmima i erudicijom bogati književni, filozofski, poetički, politički i memoarski eseji, često pisani po narudžbi te skupljeni u zbirkama Raznovrsnosti (Variétés, I–V, 1924–44) i Pogledi na aktualni svijet i drugi eseji (Regards sur le monde actuel et autres essais, 1931); zasebno je objavio estetičke spise Duša i ples (L’Âme et la Danse, 1921), Eupalinos ili arhitekt (Eupalinos ou l’Architecte, 1921), oba u obliku platonističkih dijaloga, Degas ples crtež (Degas Danse Dessin, 1936) te bilješke o likovnim umjetnostima Bilješke o umjetnosti (Pièces sur l’art, 1931). Okušao se i kao dramatik: Semiramida (Sémiramis, 1934), nedovršeni Moj Faust (Mon Faust, 1945).