Novo, nečitano, nema posvete. Biti u ravnoteži - Vejn V. Dajer Godina izdanja: 2020 Broj strana: 127 Povez: Mek U ovom inspiritivnom radu, voljeni autor bestselera, dr Vejn V. Dajer, pokazuje vam kako da povratite ravnotežu predstavljajući devet principa za usklađivanje vaših misli i najviših želja.Zamislite neku vagu ravnoteže na kojoj je jedan kraj, od težine, spušten do zemlje, a drugi kraj – na kom bi se nalazile sve vaše želje – nesigurno stoji u vazduhu. Ova vaga mera je vaših misli. Da biste povratili ravnotežu, koja je karakteristika svega u našem univerzumu, morate teške misli dovesti u ravnotežu sa svojim žudnjama.Godišnja doba prikaz su sveukupne harmonije života. Recimo, kada prolazi zima javljaju se cvetovi. Ovo je dovedeno u ravnotežu potrebom da se drveće odmara, zato dolazi jesen na vreme i pomaže drveću da se spermi za novi period odmora. Ova knjiga posvećena je ideji da smo svi ključni deo ovog stvaralačkog procesa i da u sebi imamo sredstva koja nam mogu pomoći da stvorimo sve što želimo, samo ako prepoznamo misli koje nisu u ravnoteži.

MALI NOĆNI ROMAN MILORAD PAVIĆ Povez: BROŠ, Format: B6 Milorad Pavić (1929–2009). Znak zodijaka Vaga, podznak Škorpija, po astečkom horoskopu Zmija. Srpski prozni pisac, pesnik i istoričar srpske književnosti 17-19. veka, stručnjak za barok i simbolizam, prevodilac Puškina i Bajrona, profesor univerziteta. Bio je redovni član Srpske akademije nauka i umetnosti od 1991. godine, i član Société Européenne de Culture i srpskog PEN-a. Poznat je kao pisac nelinearne, interaktivne proze (romani, priče, drame). Milorad Pavić je jedan od najčitanijih savremenih pisaca sa Balkana, preveden na tridesetak jezika. Od strane stručnjaka iz Evrope, SAD, Izraela i Brazila, bio je nominovan za Nobelovu nagradu u književnosti. Domaću i svetsku slavu stekao je romanom Hazarski rečnik (1984). Ovaj svojevrsni leksikon u 100.000 riječi kritičari i publika brzo su proglasili nezaobilaznim štivom novog veka. Mnogi kritičari zabeležili su da je Pavić pisac čudesne imaginacije i predvodnik evropske postmoderne. Mali noćni roman prvi put je objavljen 1985. kao zasebno delo, a od 1988. čini integralni deo romana Predeo slikan čajem. D.S.O.

-Izdavač: `Vukotić media` -Povez: Mek -Pismo: Ćirilica -Broj strana: 413 -Format: 21 cm -Stanje: odlično očuvana Svedok svih velikih događaja u poslednjih gotovo pola veka, mnogih lomova i raspada, smena i uspona, prvi put otvoreno iznosi svoje zapise i sećanja o jednom dugom vremenu bogate novinarske i uredničke karijere. Kako je u vreme Miloševićeve vladavine „Borbu“ pretvorio u najbolje opozicione novine i u jeku demonstracija 1996. stvorio „Blic“, koji je za samo mesec dana dostigao tiraž od 100.000 primeraka? Kako je bilo raditi u vreme Tita, Miloševića, Tadića, Koštunice i Vučića? Kako se vratio u „Novosti“ posle 5. oktobra i kako je iz njih otišao posle dvaneset godina? Ko ga je i za šta optuživao i šta je istina? Možda je u najkraćem, u pogovoru ovoj knjizi, to opisao slavni režiser Emir Kusturica: „Kada bi neko drugi pokušao da poispadale riječi i slova vrati u novinske stupce Borbe, Blica, Glasa javnosti, Večernjih novosti i rekonstruiše stanje stvari bio bi to neuspjeh. Nema tog urednika koji je tako vješto baratao pomenutim slovima i rečenicama. Sa neviđenim instinktom hroničara on je držao ruku na pulsu svoga vremena i znao da vaga opoziciju sa vlašću, razdvoji patriotizam od šovinizma, znao je da ličnosti čije smo slike i intervjue pratili čine novine i tiraž.“

Osvajači sa Zemlje Robert Silverberg Ted Kennedi, izvršni direktor za oglašavanje projekta Ganimed, upoznat je sa planom za genocid, za ubistvo svih miroljubivih domorodaca Ganimeda u cilju unapređenja trgovine... i njegova je odluka da li će sarađivati sa, olakšava ovo genocida ili – suprotstavljajući mu se, iznošenjem istine u javnost – rizikuje ne puki neuspeh već potpuno uništenje. Komentar Roberta Silverberga o njegovom romanu: ...`uključuje prevaru na Medison Aveniji koja uključuje nepostojeću koloniju na Ganimedu koja se radi u političke svrhe, neku vrstu cinične kampanje dezinformacija one vrste koja je bila naučna fantastika 1958. godine, ali su ove svakodnevne vesti dana“. Svakodnevne vesti i, naravno, pretpostavka uspešnog i zastrašujuće naslućenog filma Vag the Dog. PANTHER 1970. 191 str. dobro očuvana

Edicija `Reč i misao` br. 441. Retko u ponudi Autor - osoba Cvetković, Petar, 1939- = Cvetković, Petar, 1939- Naslov Grčka loza : pesme / P. [Petar] Cvetković ; [izbor i pogovor Miodrag Perišić] Vrsta građe poezija Jezik srpski Godina 1994 Izdavanje i proizvodnja Beograd : Rad, 1994 (Beograd : Zuhra) Fizički opis 72 str. ; 19 cm Drugi autori - osoba Perišić, Miodrag, 1948-2003 = Perišić, Miodrag, 1948-2003 Zbirka Reč i misao ; 441 (Broš.) Napomene Tiraž 1000 Intuicija sedokosog života ili San o istoriji: str. 67-72. Predmetne odrednice Cvetković, Petar, 1939- -- Poezija Petar Cvetković (Masurovci kod Babušnice, 1939) je srpski pesnik. Petar Cvetković rođen je 1939. godine u Masurovcima kod Babušnice. Studirao je i diplomirao na grupi za jugoslovenske i opštu književnost Filološkog fakulteta u Beogradu. Bio je saradnik i član redakcije studentskog časopisa „Vidici“, kao i lista „Književna reč“. Duži niz godina bio je zamenik glavnog i odgovornog urednika odnosno glavni i odgovorni urednik „Književnih novina“, glasila Udruženja književnika Srbije, a potom prvi od osnivača i glavni urednik „Književnog lista“, danas „Srpskog književnog lista“. Cvetkovićev poetički identitet zasniva se kako na tematizaciji doživljaja svakodnevnog života, motiva iz prirode i životinjskog sveta, tako i na oživljavanju opštih i nacionalnih kulturno-istorijskih tema u stilskom prosedeu moderne lirske naracije. Cvetković je zastupljen u svim značajnijim antologijama savremenog srpskog pesništva, a njegove pesme prevođene su i na više svetskih jezika. Član je Udruženja književnika Srbije i Srpskog književnog društva. Nagrade Dobio je više književnih nagrada za poeziju: BIGZ-ova nagrada, za knjigu Pesme, 1993. Nagrada „Đura Jakšić”, za knjigu Pesme, 1993. Nagrada „Milan Rakić”, za knjigu Pesme, 1993. Nagrada „Branko Miljković”, za knjigu poezije Pesme iz autobusa, 1997. Nagrada „Žička hrisovulja”, 2013. Knjige Objavio je knjige pesama: Pozorište (1965) Pesme i bajke (1971) Osam slatkih spavanja i druge priče (1974) Vaga (1978) Jednina (1981) Mala svetlost (1982) Grčka loza (1989) Pesme (1992) Grčka loza, izabrane i nove pesme (1994) Pesme iz autobusa (1997) Božićne pesme (1998) Pesme iz autobusa I i II (2005) Pesme, izabrane i nove (2007) Kapija, izabrane i nove pesme (2012). MG112

Sa posvetom i potpisom pesnika. Autor - osoba Cvetković, Petar Naslov Pesme i bajke / Petar Cvetković ; [crtež Ante Marinović] Vrsta građe poezija Jezik srpski Godina 1971 Izdavanje i proizvodnja Beograd : Dom omladine Beograda, 1971 (Beograd : `Radiša Timotić`) Fizički opis 46 str., [1] list s autorovom slikom ; 19 cm Drugi autori - osoba Marinović, Ante Zbirka Dom omladine Beograda : DOB. ǂkolo ǂ2 ; 5 Napomene Beleška o autoru na presavitku korica. Petar Cvetković (Masurovci kod Babušnice, 1939) je srpski pesnik. Petar Cvetković rođen je 1939. godine u Masurovcima kod Babušnice. Studirao je i diplomirao na grupi za jugoslovenske i opštu književnost Filološkog fakulteta u Beogradu. Bio je saradnik i član redakcije studentskog časopisa „Vidici“, kao i lista „Književna reč“. Duži niz godina bio je zamenik glavnog i odgovornog urednika odnosno glavni i odgovorni urednik „Književnih novina“, glasila Udruženja književnika Srbije, a potom prvi od osnivača i glavni urednik „Književnog lista“, danas „Srpskog književnog lista“. Cvetkovićev poetički identitet zasniva se kako na tematizaciji doživljaja svakodnevnog života, motiva iz prirode i životinjskog sveta, tako i na oživljavanju opštih i nacionalnih kulturno-istorijskih tema u stilskom prosedeu moderne lirske naracije. Cvetković je zastupljen u svim značajnijim antologijama savremenog srpskog pesništva, a njegove pesme prevođene su i na više svetskih jezika. Član je Udruženja književnika Srbije i Srpskog književnog društva. Nagrade Dobio je više književnih nagrada za poeziju: BIGZ-ova nagrada, za knjigu Pesme, 1993. Nagrada „Đura Jakšić”, za knjigu Pesme, 1993. Nagrada „Milan Rakić”, za knjigu Pesme, 1993. Nagrada „Branko Miljković”, za knjigu poezije Pesme iz autobusa, 1997. Nagrada „Žička hrisovulja”, 2013. Knjige Objavio je knjige pesama: Pozorište (1965) Pesme i bajke (1971) Osam slatkih spavanja i druge priče (1974) Vaga (1978) Jednina (1981) Mala svetlost (1982) Grčka loza (1989) Pesme (1992) Grčka loza, izabrane i nove pesme (1994) Pesme iz autobusa (1997) Božićne pesme (1998) Pesme iz autobusa I i II (2005) Pesme, izabrane i nove (2007) Kapija, izabrane i nove pesme (2012). MG112

Autor - osoba Cvetković, Petar, 1939- = Cvetković, Petar, 1939- Naslov Mala svetlost / Petar Cvetković Vrsta građe poezija URL medijskog objekta odrasli, opšte (lepa književnost) Jezik srpski Godina 1982 Izdavanje i proizvodnja Beograd : Beogradski izdavačko-grafički zavod, 1982 (Beograd : Novi dani) Fizički opis 67 str. ; 23 cm Zbirka Poezija 82. / Beogradski izdavačko-grafički zavod ISBN (Broš.) Napomene Tiraž 2.000 Na koricama beleška o autoru s njegovom slikom. Petar Cvetković (Masurovci kod Babušnice, 1939) je srpski pesnik. Petar Cvetković rođen je 1939. godine u Masurovcima kod Babušnice. Studirao je i diplomirao na grupi za jugoslovenske i opštu književnost Filološkog fakulteta u Beogradu. Bio je saradnik i član redakcije studentskog časopisa „Vidici“, kao i lista „Književna reč“. Duži niz godina bio je zamenik glavnog i odgovornog urednika odnosno glavni i odgovorni urednik „Književnih novina“, glasila Udruženja književnika Srbije, a potom prvi od osnivača i glavni urednik „Književnog lista“, danas „Srpskog književnog lista“. Cvetkovićev poetički identitet zasniva se kako na tematizaciji doživljaja svakodnevnog života, motiva iz prirode i životinjskog sveta, tako i na oživljavanju opštih i nacionalnih kulturno-istorijskih tema u stilskom prosedeu moderne lirske naracije. Cvetković je zastupljen u svim značajnijim antologijama savremenog srpskog pesništva, a njegove pesme prevođene su i na više svetskih jezika. Član je Udruženja književnika Srbije i Srpskog književnog društva. Nagrade Dobio je više književnih nagrada za poeziju: BIGZ-ova nagrada, za knjigu Pesme, 1993. Nagrada „Đura Jakšić”, za knjigu Pesme, 1993. Nagrada „Milan Rakić”, za knjigu Pesme, 1993. Nagrada „Branko Miljković”, za knjigu poezije Pesme iz autobusa, 1997. Nagrada „Žička hrisovulja”, 2013. Knjige Objavio je knjige pesama: Pozorište (1965) Pesme i bajke (1971) Osam slatkih spavanja i druge priče (1974) Vaga (1978) Jednina (1981) Mala svetlost (1982) Grčka loza (1989) Pesme (1992) Grčka loza, izabrane i nove pesme (1994) Pesme iz autobusa (1997) Božićne pesme (1998) Pesme iz autobusa I i II (2005) Pesme, izabrane i nove (2007) Kapija, izabrane i nove pesme (2012). MG112

Lepo očuvano Korice kao na slikama Tako umiru starice / Jasna Melvinger ; [likovni prilozi Radislav Trkulja] Novi Sad : Tribina mladih, 1967 (Novi Sad : Prosveta) 50 str. : ilustr. ; 20 cm Jasna Melvinger (Petrovaradin, 26. svibnja 1940.) hrvatska je književnica, jezikoslovka, i sveučilišna profesorica. Životopis Doktorirala je filološke znanosti na Zagrebačkom sveučilištu, rodom je iz Vojvodine, iz Novog Sada. Piše pjesme, eseje i romane na hrvatskom jeziku, ali i na srpskom jeziku. U svojoj je struci radila na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu do 1971., kada je odande uklonjena, a zatim također u Novom Sadu, u kulturnoj djelatnosti. Jezikoslovlju se vraća 1976. prvo na Pedagoškoj akademiji, a zatim na Pedagoškom fakultetu u Osijeku, gdje je predavala u zvanju izvanredne, a potom redovne profesorice. Od 1964. tiska znanstvene radove iz područja lingvističke stilistike i poetike, te iz područja gramatike i leksikologije. Objavila je više udžbenika za srednje škole i nastavu na fakultetu. Književni rad Kako navodi Milovan Miković: «Pjesništvo J. Melvinger nadasve je lirski intonirano, sklona je elegičnosti i introspekciji, a stihovi su joj profinjeno-sofisticirane intertekstualne tvorevine u koje, ponirući prema petrovaradinsko-srijemskoj jezičnoj zbilji – iz nje je izrasla – interpolira prošlo i sadašnje vrijeme, uspostavljajući pokidane niti između nepotrošene poetike srijemskohrvatskoga govornoga idioma i standardnoga hrvatskoga jezika. Stoga je, primjerice, Vaga s anđelima sretan susret pjesničkog i djela jezikoznalca, što će s knjigom pjesama Ta renesansa, ne još kao posljednja šansa, vjerojatno za dugo još, biti nenadmašiv primjer suvremene hrvatske stihostilistike. U njima nam daruje svoje ispitivačke, versifikacijske i artificijelne ritmometričke tvorbe, koje sa svakim novim čitanjem nude i otkrivaju, u ničim sputanoj igri, s pomjerenim i neočekivanim račvanjem, višesmjerne i mnogoznačne pjesničke slike svijeta. U Dunavskoj klepsidri, pak, rijeka zadobiva značaj neprikosnovene odrednice zavičajne ljubavi, a život u njezinu ozračju promatran iz davnašnjih i današnjih zbivanja melankolični i blagohumorni lirski fluid. Stihovi J. Melvinger ovjekovječuje drevnost, tišinu i spokoj petrovaradinskih ulica, objelodanjujući njeno neponištivo osjećanje svijeta Zastupljena je u više antologija i izbora, a pjesme su joj prevođene na albanski, engleski, francuski, mađarski, rumunjski, rusinski, slovački, slovenski, talijanski i turski. Za svoje je radove nagrađivana konkursnom nagradom Društva književnika Vojvodine, Oktobarskom nagradom Novog Sada, Poveljom DHK Visoka žuta žita, nagradom Goranovo proljeće i drugim visokim priznanjima. Živi i radi u Petrovaradinu». Pišući o pjesništvu Jasne Melvinger Mile Stojić, među ostalim navodi: «U svome već polustoljetnom književnom životu, Jasna Melvinger objavila je cijelo jedno brdo knjiga. Prominentna književna znanstvenica, jezikoslovka, Literaturwissenschaftlerin, teoretičarka moderne, profesorica na sveučilišnim katedrama u Novom Sadu i Osijeku, najmanje je, izgleda, pisala pjesme – tiskala je jedanaest pjesničkih knjiga u razdoblju od 1958. godine do danas. Vjerujući da je poezija čisti ekstrakt jezika, što se drži u malim kristalnim posudama, ova je autorica ostvarila djelo upečatljivoga lirizma i refleksije, djelo kakvom nema slična u modernome hrvatskom pjesništvu. Skrasivši se u vlastitim tihim oazama, u školjkama intime, koje bruje nekom davnom i samo istančanom uhu dostupnom muzikom, Jasna Melvinger veličanstveno konstituira onu bachelardovsku poetiku prostora, u kome dozrijevaju noći, dozrijeva očaj». Jasna Melvinger je svojim djelima zastupljena u antologiji hrvatskog pjesništva Skupljena baština, Zagreb, 1993., što ju je priredio prof. dr. sc. Stijepo Mijović Kočan, nadalje u antologiji Roman u književnosti Hrvata u Vojvodini, priredio ju je Milovan Miković, Osijek, 2008., te u antologiji poezije nacionalnih manjina u Srbiji Trajnik, Smederevo, 2009. prireditelj Risto Vasilevski.[1] Prinos njezina «pisma» u prozi djelima vojvođanskih Hrvata, uz romane koje su napisale Mara Švel-Gamiršek, Mara Đorđević Malagurski i Marica Vujković.,[2] razmatra u tekstu «Mi više ne postojimo?» književnik Milovan Miković, raščlanjujući roman «Bezdan» (2006.) Željke Zelić. Članica je Društva hrvatskih književnika i Društva književnika Vojvodine. Dobila je prvu nagradu Ilija Okrugić Srijemac za priređivanje, obradu i objelodanjivanje četiri djela Ilije Okrugića Srijemca (`Lirika`, `Tri povijesne drame, Miroslava ili borba ljubavi pri opsadi otoka Kandije`, `Šaljive poeme` i `Hunjkava komedija`).[3] Djela romani Pet sestara - 1972. zbirke pjesama Vodeni cvet - 1958. Sve što diše - 1963. Tako umiru starice - 1967. Svet i svetlost - 1971. Visoke strane ležaja - 1979. Avans za danas - 1985. Ljubavni soneti - 1989. Ta renesansa, ne još kao posljednja šansa - 2002. Vozelnica, izabrane i nove pjesme - 2004. Vaga s anđelima - 2005. Dunavska klepsidra - 2006. (za kojeg je dobila Goranov vijenac) književni ogledi i rasprave Moderna i njena mimikrija u postmoderni - 2003. priredila i predgovorila Ilija Okrugić Srijemac, Glasinke, 2007. Ilija Okrugić Srijemac, Tri povijesne drame, 2007. Ilija Okrugić Srijemac, Šaljive poeme, 2010. Ilija Okrugić Srijemac, Hunjkava komedija, 2011. Jezikoslovni rad Pisala je radove iz stilistike, leksikologije i gramatike hrvatskog jezika. Moderna poezija casopis polja avangarda neoavangarda judita salgo

Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju! Tako umiru starice / Jasna Melvinger ; [likovni prilozi Radislav Trkulja] Novi Sad : Tribina mladih, 1967 (Novi Sad : Prosveta) 50 str. : ilustr. ; 20 cm Jasna Melvinger (Petrovaradin, 26. svibnja 1940.) hrvatska je književnica, jezikoslovka, i sveučilišna profesorica. Životopis Doktorirala je filološke znanosti na Zagrebačkom sveučilištu, rodom je iz Vojvodine, iz Novog Sada. Piše pjesme, eseje i romane na hrvatskom jeziku, ali i na srpskom jeziku. U svojoj je struci radila na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu do 1971., kada je odande uklonjena, a zatim također u Novom Sadu, u kulturnoj djelatnosti. Jezikoslovlju se vraća 1976. prvo na Pedagoškoj akademiji, a zatim na Pedagoškom fakultetu u Osijeku, gdje je predavala u zvanju izvanredne, a potom redovne profesorice. Od 1964. tiska znanstvene radove iz područja lingvističke stilistike i poetike, te iz područja gramatike i leksikologije. Objavila je više udžbenika za srednje škole i nastavu na fakultetu. Književni rad Kako navodi Milovan Miković: «Pjesništvo J. Melvinger nadasve je lirski intonirano, sklona je elegičnosti i introspekciji, a stihovi su joj profinjeno-sofisticirane intertekstualne tvorevine u koje, ponirući prema petrovaradinsko-srijemskoj jezičnoj zbilji – iz nje je izrasla – interpolira prošlo i sadašnje vrijeme, uspostavljajući pokidane niti između nepotrošene poetike srijemskohrvatskoga govornoga idioma i standardnoga hrvatskoga jezika. Stoga je, primjerice, Vaga s anđelima sretan susret pjesničkog i djela jezikoznalca, što će s knjigom pjesama Ta renesansa, ne još kao posljednja šansa, vjerojatno za dugo još, biti nenadmašiv primjer suvremene hrvatske stihostilistike. U njima nam daruje svoje ispitivačke, versifikacijske i artificijelne ritmometričke tvorbe, koje sa svakim novim čitanjem nude i otkrivaju, u ničim sputanoj igri, s pomjerenim i neočekivanim račvanjem, višesmjerne i mnogoznačne pjesničke slike svijeta. U Dunavskoj klepsidri, pak, rijeka zadobiva značaj neprikosnovene odrednice zavičajne ljubavi, a život u njezinu ozračju promatran iz davnašnjih i današnjih zbivanja melankolični i blagohumorni lirski fluid. Stihovi J. Melvinger ovjekovječuje drevnost, tišinu i spokoj petrovaradinskih ulica, objelodanjujući njeno neponištivo osjećanje svijeta Zastupljena je u više antologija i izbora, a pjesme su joj prevođene na albanski, engleski, francuski, mađarski, rumunjski, rusinski, slovački, slovenski, talijanski i turski. Za svoje je radove nagrađivana konkursnom nagradom Društva književnika Vojvodine, Oktobarskom nagradom Novog Sada, Poveljom DHK Visoka žuta žita, nagradom Goranovo proljeće i drugim visokim priznanjima. Živi i radi u Petrovaradinu». Pišući o pjesništvu Jasne Melvinger Mile Stojić, među ostalim navodi: «U svome već polustoljetnom književnom životu, Jasna Melvinger objavila je cijelo jedno brdo knjiga. Prominentna književna znanstvenica, jezikoslovka, Literaturwissenschaftlerin, teoretičarka moderne, profesorica na sveučilišnim katedrama u Novom Sadu i Osijeku, najmanje je, izgleda, pisala pjesme – tiskala je jedanaest pjesničkih knjiga u razdoblju od 1958. godine do danas. Vjerujući da je poezija čisti ekstrakt jezika, što se drži u malim kristalnim posudama, ova je autorica ostvarila djelo upečatljivoga lirizma i refleksije, djelo kakvom nema slična u modernome hrvatskom pjesništvu. Skrasivši se u vlastitim tihim oazama, u školjkama intime, koje bruje nekom davnom i samo istančanom uhu dostupnom muzikom, Jasna Melvinger veličanstveno konstituira onu bachelardovsku poetiku prostora, u kome dozrijevaju noći, dozrijeva očaj». Jasna Melvinger je svojim djelima zastupljena u antologiji hrvatskog pjesništva Skupljena baština, Zagreb, 1993., što ju je priredio prof. dr. sc. Stijepo Mijović Kočan, nadalje u antologiji Roman u književnosti Hrvata u Vojvodini, priredio ju je Milovan Miković, Osijek, 2008., te u antologiji poezije nacionalnih manjina u Srbiji Trajnik, Smederevo, 2009. prireditelj Risto Vasilevski.[1] Prinos njezina «pisma» u prozi djelima vojvođanskih Hrvata, uz romane koje su napisale Mara Švel-Gamiršek, Mara Đorđević Malagurski i Marica Vujković.,[2] razmatra u tekstu «Mi više ne postojimo?» književnik Milovan Miković, raščlanjujući roman «Bezdan» (2006.) Željke Zelić. Članica je Društva hrvatskih književnika i Društva književnika Vojvodine. Dobila je prvu nagradu Ilija Okrugić Srijemac za priređivanje, obradu i objelodanjivanje četiri djela Ilije Okrugića Srijemca (`Lirika`, `Tri povijesne drame, Miroslava ili borba ljubavi pri opsadi otoka Kandije`, `Šaljive poeme` i `Hunjkava komedija`).[3] Djela romani Pet sestara - 1972. zbirke pjesama Vodeni cvet - 1958. Sve što diše - 1963. Tako umiru starice - 1967. Svet i svetlost - 1971. Visoke strane ležaja - 1979. Avans za danas - 1985. Ljubavni soneti - 1989. Ta renesansa, ne još kao posljednja šansa - 2002. Vozelnica, izabrane i nove pjesme - 2004. Vaga s anđelima - 2005. Dunavska klepsidra - 2006. (za kojeg je dobila Goranov vijenac) književni ogledi i rasprave Moderna i njena mimikrija u postmoderni - 2003. priredila i predgovorila Ilija Okrugić Srijemac, Glasinke, 2007. Ilija Okrugić Srijemac, Tri povijesne drame, 2007. Ilija Okrugić Srijemac, Šaljive poeme, 2010. Ilija Okrugić Srijemac, Hunjkava komedija, 2011. Jezikoslovni rad Pisala je radove iz stilistike, leksikologije i gramatike hrvatskog jezika.

Izet Sarajlić Izabrana djela Izdavač Veselin Masleša Sarajevo 1990 Danas kada su se na književnom vašarištu stišale strasti, kada je minulo vrijeme militantnih poetika, kada je sa stihova spalo perje književnih ideologija, u toj goloj neposrednosti, na toj tako reći nultoj poziciji ono što je ostalo, ako je šta ostalo, jeste poezija. A kod Sarajlića je ostalo, i te koliko! To mu već javno priznaju i oni koji su ga nekoć strasno osporavali. I dobro je što je tako. I za kritičare, i za pjesnika, a naročito za poeziju. Jer Sarajlićeva objava nežnosti preko vekova` jeste zapravo ona toliko sarajlićevska moć da „nežnuje i voli`. Na tom visoko izborenom mjestu stoji Sarajlić još od one 1953. godine kada se objavio možda najlepšom poratnom elegijom ,,Rodeni 23, - streljani oko koje se i danas okupljaju njegove strofe, i to one najbolje, s okusom baruta i frontovima u pozadini. U njima se Linije Mažino i Seni Minulih Stradanja neponovljivo sadrže u glagolu voljeti. Greave od sreće što su kazane u zoru novog vijeka, a usplahirene od blizine novih lomova, te se riječi raduju svakoj ljudskoj nježnosti otetoj od nemilosrdnog vremena ratova, od nasilja Istorije... Rajko Petrov Nogo, 1981. Izet Sarajlić rođen je u porodici nadzornika željezničke pruge u Doboju 16. marta 1930. Djetinjstvo je proveo u Trebinju i Dubrovniku, a od 1945. živi u Sarajevu. Nakon velike mature na I muškoj gimnaziji, uporedo sa studijama na Filozofskom fakultetu, jedno vrijeme bavio se novinarstvom, a najveći dio svog radnog vijeka proveo je kao urednik u izdavačkom preduzeću,,Veselin Masleša`. Od 1984. član je Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine. Pjesme Izeta Sarajlića prevedene su na brojne jezike, a izbori iz njegove poezije objavljeni su na makedonskom (Kočo Racin, Skoplje, 1965, i Naša knjiga, Skoplje, 1985), slovenačkom (Državna založba Slovenije, Ljubljana, 1972), ruskom (Progres, Moskva, 1972, i Melodija gvardija, Moskva, 1985), turskom (Cem yayinevi, Istanbul, 1974), engleskom (Dist. 136 Press, Mineapolis, USA, 1975), albanskom (Rilindja, Priština, 1978) i litvanskom jeziku (Vaga, Vilnius, 1978). Među prevodiocima Sarajlićeve poezije nalaze se, pored slavistâ, i mnogi istaknuti jugoslovenski i svjetski pjesnici. Za svoju poeziju Izet Sarajlić je dobio više priznanja, među kojima Dvadesetsedmojulsku (1964), Disovu plaketu (1982), Zmajevu nagradu (1985), nagradu Branko Miljković (1988) i nagradu ZAVNOBiH-a (1989). 2 knjige , tvrd povez, format 14,5 x 20,5 cm , zaštitni omot, 279 + 267 strana

Izet Sarajlić Izabrana djelaIzdavač Veselin Masleša Sarajevo 1990Danas kada su se na književnom vašarištu stišale strasti, kada je minulo vrijeme militantnih poetika, kada je sa stihova spalo perje književnih ideologija, u toj goloj neposrednosti, na toj tako reći nultoj poziciji ono što je ostalo, ako je šta ostalo, jeste poezija. A kod Sarajlića je ostalo, i te koliko! To mu već javno priznaju i oni koji su ga nekoć strasno osporavali. I dobro je što je tako. I za kritičare, i za pjesnika, a naročito za poeziju. Jer Sarajlićeva objava nežnosti preko vekova` jeste zapravo ona toliko sarajlićevska moć da „ nežnuje i voli`. Na tom visoko izborenom mjestu stoji Sarajlić još od one 1953. godine kada se objavio možda najlepšom poratnom elegijom , , Rodeni 23, - streljani oko koje se i danas okupljaju njegove strofe, i to one najbolje, s okusom baruta i frontovima u pozadini. U njima se Linije Mažino i Seni Minulih Stradanja neponovljivo sadrže u glagolu voljeti. Greave od sreće što su kazane u zoru novog vijeka, a usplahirene od blizine novih lomova, te se riječi raduju svakoj ljudskoj nježnosti otetoj od nemilosrdnog vremena ratova, od nasilja Istorije. . .Rajko Petrov Nogo, 1981.Izet Sarajlić rođen je u porodici nadzornika željezničke pruge u Doboju 16. marta 1930. Djetinjstvo je proveo u Trebinju i Dubrovniku, a od 1945. živi u Sarajevu.Nakon velike mature na I muškoj gimnaziji, uporedo sa studijama na Filozofskom fakultetu, jedno vrijeme bavio se novinarstvom, a najveći dio svog radnog vijeka proveo je kao urednik u izdavačkom preduzeću, , Veselin Masleša`. Od 1984. član je Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine.Pjesme Izeta Sarajlića prevedene su na brojne jezike, a izbori iz njegove poezije objavljeni su na makedonskom (Kočo Racin, Skoplje, 1965, i Naša knjiga, Skoplje, 1985), slovenačkom (Državna založba Slovenije, Ljubljana, 1972), ruskom (Progres, Moskva, 1972, i Melodija gvardija, Moskva, 1985), turskom (Cem yayinevi, Istanbul, 1974), engleskom (Dist. 136 Press, Mineapolis, USA, 1975), albanskom (Rilindja, Priština, 1978) i litvanskom jeziku (Vaga, Vilnius, 1978). Među prevodiocima Sarajlićeve poezije nalaze se, pored slavistâ , i mnogi istaknuti jugoslovenski i svjetski pjesnici.Za svoju poeziju Izet Sarajlić je dobio više priznanja, među kojima Dvadesetsedmojulsku (1964), Disovu plaketu (1982), Zmajevu nagradu (1985), nagradu Branko Miljković (1988) i nagradu ZAVNOBiH-a (1989). 2 knjige , tvrd povez, format 14,5 x 20,5 cm , zaštitni omot, 279 + 267 strana1/34

Lepo očuvano kao na slikama Jako retko u ponudi Sa drveta života : panorama novije Makedonske poezije Kletnikov, Eftim Vrsta građe - knjiga Izdavanje i proizvodnja - Smederevo : Smederevska pesnička jesen, 1987 Jezik - srpski Kletnikov Vlada Urošević (Skoplje, 17. oktobar 1934) srpski je književnik, prevodilac,[1] književni i likovni kritičar i bivši univerzitetski profesor iz Severne Makedonije.[2][3][4] Inostrani član Srpske akademije nauke i umetnosti postao je od 2. novembra 2006.[1] Osnovne studije završio je na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Skoplju; Filološki fakultet Univerziteta u Skoplju, a doktorat je odbranio 1987. godine.[1] Bio je zaposlen na Filološkom fakultetu Univerziteta u Skoplju, redovni profesor (1988) u penziji.[1] Član je Makedonski PEN centar i Društva pisaca Makedonije.[1] Objavio je desetak zbirki poezije, četiri knjige priča, pet romana, sedam knjiga kritika i eseja, dve knjige putopisa, dve knjige iz oblasti likovnih umetnosti, desetak antologija.[4] Knjige Vlada Uroševića prevedene su na engleski, nemački, francuski, španski, poljski, ruski, srpski, bugarski i slovenački jezik.[4] Dodeljen mu je Sretenjski orden prvog reda (2024).[5] Priznanja i nagrade uredi Vlada Urošević je za svoj rad dobio sledeća priznanja i nagrade:[1] Nagrada „Braća Miladinovci“ (1967, 1973, 1986) „Grigor Prličev“ (1974, 1989) „Racinovo priznanje“ „Kiril Perčinoviќ-Tetoec“ Nagrada „Mladosti” Nagrada izdavače kuće Nolit Nagrada „Halide Edip Adivar“, turski P.E.N. centar Nagrada „ Veliko leteće pero“, Međunarodni pesnički festival „Slovenski zagrljaj“ (Varna) Vitez Reda umetnosti i književnosti, Vlada Republike Francuske Oficir Reda umetnosti i književnosti, Vlada Republike Francuske Orden „Sergej Jesenjin“, Moskovska organizacija Saveza pisaca Rusije (2013) Dela uredi Poezija uredi Jedan drugi grad (1959) Nevidelica (1962) Letnja kiša (1967) Zvezdana vaga (1973) Ronilačko zvono (1975) Snevač i praznina (1979) Kompas za san (1984) Hipnopolis (1986) Panična planeta (1989) Atlantida, ostaci (1992) Tajno zlato (2016) Lavirint (2019) Romani uredi Ukus bresaka (1964) Dvorski pesnik u napravi za letenje (1996) Divlja liga (2000) Moja rođaka Emilija (1994) Zmajeva nevesta (2011) Madžun (2018) Knjige priča uredi Znaci (1962) Lov na jednoroge (1983) Skopske priče (1988) Sedma strana kocke (2010) Tajna misija (2013) Knjige kritika i eseja uredi Savremenici (1971) Podzemna palata (1987) Astrolab (2000), Čuda i čudovišta: o fantastici u slikarstvu (2001) Izmišljeni svetovi: o nadrealizmu u slikarstvu (2003) Izbor po srodnosti (2005) Putopisi uredi Priče iz Pariza (1997) Vlada Urošević Makedonska poezija druge polovine xx veka 20. vek pesme makedonski pesnici horhe luis borhes istorija jugoslovenske knjizevnosti antologije

57706) IZABRANA DJELA 1 i 2 , Izet Sarajlić , Veselin Masleša Sarajevo 1990 , Danas kada su se na književnom vašarištu stišale strasti, kada je minulo vrijeme militantnih poetika, kada je sa stihova spalo perje književnih ideologija, u toj goloj neposrednosti, na toj tako reći nultoj poziciji ono što je ostalo, ako je šta ostalo, jeste poezija. A kod Sarajlića je ostalo, i te koliko! To mu već javno priznaju i oni koji su ga nekoć strasno osporavali. I dobro je što je tako. I za kritičare, i za pjesnika, a naročito za poeziju. Jer Sarajlićeva objava nežnosti preko vekova` jeste zapravo ona toliko sarajlićevska moć da „nežnuje i voli`. Na tom visoko izborenom mjestu stoji Sarajlić još od one 1953. godine kada se objavio možda najlepšom poratnom elegijom ,,Rodeni 23, - streljani oko koje se i danas okupljaju njegove strofe, i to one najbolje, s okusom baruta i frontovima u pozadini. U njima se Linije Mažino i Seni Minulih Stradanja neponovljivo sadrže u glagolu voljeti. Greave od sreće što su kazane u zoru novog vijeka, a usplahirene od blizine novih lomova, te se riječi raduju svakoj ljudskoj nježnosti otetoj od nemilosrdnog vremena ratova, od nasilja Istorije... Rajko Petrov Nogo, 1981. Izet Sarajlić rođen je u porodici nadzornika željezničke pruge u Doboju 16. marta 1930. Djetinjstvo je proveo u Trebinju i Dubrovniku, a od 1945. živi u Sarajevu. Nakon velike mature na I muškoj gimnaziji, uporedo sa studijama na Filozofskom fakultetu, jedno vrijeme bavio se novinarstvom, a najveći dio svog radnog vijeka proveo je kao urednik u izdavačkom preduzeću,,Veselin Masleša`. Od 1984. član je Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine. Pjesme Izeta Sarajlića prevedene su na brojne jezike, a izbori iz njegove poezije objavljeni su na makedonskom (Kočo Racin, Skoplje, 1965, i Naša knjiga, Skoplje, 1985), slovenačkom (Državna založba Slovenije, Ljubljana, 1972), ruskom (Progres, Moskva, 1972, i Melodija gvardija, Moskva, 1985), turskom (Cem yayinevi, Istanbul, 1974), engleskom (Dist. 136 Press, Mineapolis, USA, 1975), albanskom (Rilindja, Priština, 1978) i litvanskom jeziku (Vaga, Vilnius, 1978). Među prevodiocima Sarajlićeve poezije nalaze se, pored slavistâ, i mnogi istaknuti jugoslovenski i svjetski pjesnici. Za svoju poeziju Izet Sarajlić je dobio više priznanja, među kojima Dvadesetsedmojulsku (1964), Disovu plaketu (1982), Zmajevu nagradu (1985), nagradu Branko Miljković (1988) i nagradu ZAVNOBiH-a (1989). 2 knjige , tvrd povez, format 14,5 x 20,5 cm , zaštitni omot, 279 + 267 strana

Nyelvrokonaink, ​a finnek északi hazája kilométerekben számolva kissé messze esik tőlünk. Mégis egyre több magyar turista vág neki az útnak, hogy közelebbről megismerje fenyvesekkel-tavakkal borított, szép országukat, és az érdekes, rokonszenves népet, amely a mienkétől olyannyira eltérő körülmények között alakította ki mai életét. A Panoráma nagyútikönyvek új kötete — a sorozatban megszokottnál részletesebben — megismerteti az olvasót a finn nép történelmével, társadalmának fejlődésével, kultúrájával, valamint a magyar — finn nyelvrokonsággal. így a magyar turista értőbb szemmel nézheti az ország természeti szépségeit és a finn szellem alkotásait. Helsinki, a szigetekre épült finn főváros bemutatása után az útikönyv a finn kultúra legrégibb központjába, Turkuba vezeti az olvasót. Bejárja vele a Finn-öböl déli partját, majd északnak fordul. Tamperén, a nagy gyárvároson, a finn munkásmozgalom fészkén át a sarkkörig jutunk el. A finn tóvidék természeti szépségei, a középkori vár, Olavinlinna, Kelet-Finnország télisport-központjai mind meglehetősen ismeretlenek még a magyar turista előtt. S a könyv utolsó, nagy fejezetében a szerző újabb, számunkra idegenszerűen csodálatos világot: a Lappföldet mutatja be. Finnország magyar magyar nyelvű művelődéstörténet történelem útikönyv

Dobro očuvano kao na slikama Vlada Urošević (Skoplje, 1934), pesnik, romansijer, pripovedač, esejist, književni i likovni kritičar, antologičar, prevodilac. Doktor filoloških nauka; kao redovni profesor Filološkog fakulteta „Blaže Кoneski“ Univerziteta u Skoplju predavao je istoriju evropske književnosti devetnaestog i dvadesetog veka. Član je Makedonske akademije nauka i umetnosti, Srpske akademije nauka i umetnosti, Evropske pesničke akademije (Luksemburg), Slovenske akademije književnosti i umetnosti (Varna) i dopisni član akademije „Malarme“ (Pariz). Urošević se u književnosti se javio 1954. da bi pet godina kasnije objavio prvu knjigu pesama Jedan drugi grad. Objavio je desetak zbirki poezije, četiri knjige priča, pet romana, sedam knjiga kritika i eseja, dve knjige putopisa, dve knjige iz oblasti likovnih umetnosti, desetak antologija. Među njegovim delima nalaze se knjige pesama: Nevidelica (1962), Letnja kiša (1967), Zvezdana vaga (1973), Ronilačko zvono (1975), Snevač i praznina (1979), Кompas za san (1984), Hipnopolis (1986), Panična planeta (1989), Atlantida, ostaci (1992), Tajno zlato (2016), Lavirint (2019); romani: Ukus bresaka (1964), Dvorski pesnik u napravi za letenje (1996), Divlja liga (2000), Moja rođaka Emilija (1994), Zmajeva nevesta (2011), Madžun (2018); knjige priča: Znaci (1962), Lov na jednoroge (1983), Skopske priče (1988), Sedma strana kocke (2010), Tajna misija (2013); knjige kritika i eseja: Savremenici (1971), Podzemna palata (1987), Astrolab (2000), Čuda i čudovišta: o fantastici u slikarstvu (2001), Izmišljeni svetovi: o nadrealizmu u slikarstvu (2003), Izbor po srodnosti (2005); kao i knjiga putopisa: Priče iz Pariza (1997). Prevodio je francuske i srpske pesnike na makedonski i makedonske pisce na srpski jezik. Prepevao je na makedonski jezik Cveće zla Šarla Bodlera, izbore iz poezije Artura Remboa, Gijoma Apolinera, Andrea Bretona, Anrija Mišoa, Žaka Prevera, Alena Boskea. Od srpskih pesnika na makedonski jezik preveo je izbore iz poezije Oskara Daviča, Vaska Pope i Miodraga Pavlovića. Jedini je makedonski pesnik koji je tri puta (1967, 1973, 1986) dobio nagradu „Braća Miladinovci“ za najbolju pesničku knjigu na Struškim večerima poezije. Dobitnik je i niza drugih makedonskih nagrada, među kojima su i „Grigor Prličev“ i „Racinova nagrada“. Dobitnik je i nekoliko inostranih priznanja: nagrade „Halide Edip Adivar“ Turskog PEN centra, nagrade „Veliko leteće pero“ na međunarodnom pesničkom festivalu „Slovenski zagrljaj“ (Varna) i Ordena „Sergej Jesenjin“ Saveza pisaca Rusije. Za svoj rad na približavanju francuske i makedonske književnosti i kulture proglašen je za Viteza Reda umetnosti i književnosti, a potom i za Oficira Reda umetnosti i književnosti. Кnjige Vlada Uroševića prevedene su na engleski, nemački, francuski, španski, poljski, ruski, srpski, bugarski i slovenački jezik. savremena makedonska poezija xx veka moderna horhe luis borhes fantastika

Nečitano, praktično novo. Nema posvete. Smuti svet - Tamara Gorjup Godina izdanja: 2019 Broj strana: 116 Povez: Tvrd Ova knjižica namenjena je svima koji su rešili da probaju jedan sasvim nov, lepši i najvažnije, zdraviji način ishrane, koji će vam na kraju prerasti u zabavu i zadovoljstvo.Želite više energije, dodatnu snagu za svakodnevne aktivnosti, možda malo manje kilograma na vagi, ili prosto želite da na brz i efikasan način unesete svoju dnevnu dozu vitamina i minerala.Ova knjiga je u pravo vreme stigla kod vas!Ovde možete pročitati i pronaći ono što je najbitnije kada su smutiji u pitanju. A to je:Šta pojestiČime spremitiKako pripremitiZašto su prethodne tri stvari najvažnijekao i još mnogo zanimljivih stvarčica… npr. kako napraviti zdravi sladoled, sirovu čokoladu, puter od badema…Naravno, ovde ćete pronaći i važne informacije o kombinacijama koje možete da pripremite, sastavu određenih namirnica, da li je bitno koji blender koristite, praktične savete za decu i odrasle, male tajne kako privoleti decu da piju smutije, šta su u stvari proteini, minerali, vlakna, ugljeni hidrati i još mnogo toga što će vam pripremu ovakvih obroka pretvoriti u jednu zabavnu avanturu.Pa da počnemo…

Knjiga smuti svet namenjena je svima koji su rešili da probaju jedan sasvim nov, lepši i najvažnije, zdraviji način ishrane, koji će vam na kraju prerasti u zabavu i zadovoljstvo. Želite više energije, dodatnu snagu za svakodnevne aktivnosti, možda malo manje kilograma na vagi, ili prosto želite da na brz i efikasan način unesete svoju dnevnu dozu vitamina i minerala. Ova knjiga je u pravo vreme stigla kod vas! Ovde možete pročitati i pronaći ono što je najbitnije kada su smutiji u pitanju. A to je: - Šta pojesti - Čime spremiti - Kako pripremiti - Zašto su prethodne tri stvari najvažnije kao i još mnogo zanimljivih stvarčica... npr. kako napraviti zdravi sladoled, sirovu čokoladu, puter od badema... Naravno, ovde ćete pronaći i važne informacije o kombinacijama koje možete da pripremite, sastavu određenih namirnica, da li je bitno koji blender koristite, praktične savete za decu i odrasle, male tajne kako privoleti decu da piju smutije, šta su u stvari proteini, minerali, vlakna, ugljeni hidrati i još mnogo toga što će vam pripremu ovakvih obroka pretvoriti u jednu zabavnu avanturu. Povez knjige : tvrd Strana : 115 Format : 145x210 mm Pismo : latinica

Opis "Smuti svet - Tamara Gorjup" Knjiga smuti svet namenjena je svima koji su rešili da probaju jedan sasvim nov, lepši i najvažnije, zdraviji način ishrane, koji će vam na kraju prerasti u zabavu i zadovoljstvo. Želite više energije, dodatnu snagu za svakodnevne aktivnosti, možda malo manje kilograma na vagi, ili prosto želite da na brz i efikasan način unesete svoju dnevnu dozu vitamina i minerala. Ova knjiga je u pravo vreme stigla kod vas! Ovde možete pročitati i pronaći ono što je najbitnije kada su smutiji u pitanju. A to je: - Šta pojesti - Čime spremiti - Kako pripremiti - Zašto su prethodne tri stvari najvažnije kao i još mnogo zanimljivih stvarčica... npr. kako napraviti zdravi sladoled, sirovu čokoladu, puter od badema... Naravno, ovde ćete pronaći i važne informacije o kombinacijama koje možete da pripremite, sastavu određenih namirnica, da li je bitno koji blender koristite, praktične savete za decu i odrasle, male tajne kako privoleti decu da piju smutije, šta su u stvari proteini, minerali, vlakna, ugljeni hidrati i još mnogo toga što će vam pripremu ovakvih obroka pretvoriti u jednu zabavnu avanturu. Povez knjige : tvrd Strana : 115 Format : 145x210 mm Pismo : latinica

dževad karahasan Opis Gradovi koje Karahasan u svojim djelima ispisuje su ili daleki, ili su u sluzbi price i njenih likova. Donedavno se i meni tako cinilo. Ali nakon sto je ugledna svicarska pjesnikinja i prevoditeljica Ilma Rakusa dosla u Sarajevo samo zato da obidje mjesta koja Karahasan opisuje, odlucila sam se na jedno novo, ‘ciljano’ citanje. Tako sam otkrila da i kod njega ima mnogo stranica posvecenih Sarajevu. Rezultat takvog citanja i ‘razotkrivanja’ sarajevskog Karahasana je knjiga Sarajevo : cetiri godisnja doba. Karahasan se bavi Sarajevom iz jedne posve drugacije perspektive – on, naime, tumaci grad : opisuje carsiju, mahale i avlije, prednji i zadnji, muski i zenski dio kuce, parkove i groblja, gastronomsku kulturu da bi ispisao znacenja upravo takvog rasporeda i znacenja cjeline, tj. Grada ‘ u kojem se kao u ogledalu odrazava cijela Bosna i Hercegovina’ , dok je Bosna ‘ sama dusa vage, kojom se rasporedjuje svijet“. Tekstovi su uzeti iz raznih knjiga, ali sakupljeni i ‘poredani’ u godisnja doba prave jednu novu sliku grada kojom se Karahasan pridruzuje piscima cije ime je neraskidivo povezano sa Sarajevom. (Dragana Tomasevic) ISBN: 978-9958-29-020-6 Broj stranica: 242 Uvez: meki Godina izdanja: 2011 Izdavač: CONNECTUM – SARAJEVO, SARAJEVO

Autor - osoba Cvetković, Petar, 1939- = Cvetković, Petar, 1939- Naslov Grčka loza / Petar Cvetković Vrsta građe poezija URL medijskog objekta odrasli, opšte (lepa književnost) Jezik srpski Godina 1989 Izdavanje i proizvodnja Beograd : Prosveta, 1989 (Beograd : BIGZ) Fizički opis 53 str. ; 24 cm Zbirka Savremena poezija `89 ISBN 86-07-00417-4 (broš.) Napomene Beleškao autoru i njegova slika na kor. Ima u zbirci „Grčka loza” pesma pod naslovom „Vukove reči”, čiji su početna stihovi: „Ne trči za pričom / Nju više ne može ni pas da stigne / Sve priče su prošle. Žive samo / pojedinosti...” Cvetković, odista, „priča priče” polazeći od beznačajnih pojedinosti; od efemernog događaja, susreta, dijaloga, od bilo čega što uđe u njegovo vidno polje, ili mine njegovim pamćenjem. Samo što se ta „priča” – krajnje nečujno, tako da čitalac i nije svestan kad se to dogodilo, i zašto baš tad – posredstvom pesnikovog asocijativnog mehanizma i izvanredne sposobnosti da dovede u vezu različite pojave, počinje granati i uslojavati. Beznačajna pojedinost se odjednom pretvara u značajnu opservaciju u psihološkoj, ili socijalnoj sferi, u oblasti istorije, umetnosti, filozofije. I, kad se čitalac najmanje nada, pesnik „priču” svodi izrazito pesničkim obrtom, simboličkim poentiranjem, efektnim „naravoučenijem” koje čitavom prethodnom tekstu dodaju novu idejnu i estetsku dimenziju. Petar Cvetković (Masurovci kod Babušnice, 1939) je srpski pesnik. Petar Cvetković rođen je 1939. godine u Masurovcima kod Babušnice. Studirao je i diplomirao na grupi za jugoslovenske i opštu književnost Filološkog fakulteta u Beogradu. Bio je saradnik i član redakcije studentskog časopisa „Vidici“, kao i lista „Književna reč“. Duži niz godina bio je zamenik glavnog i odgovornog urednika odnosno glavni i odgovorni urednik „Književnih novina“, glasila Udruženja književnika Srbije, a potom prvi od osnivača i glavni urednik „Književnog lista“, danas „Srpskog književnog lista“. Cvetkovićev poetički identitet zasniva se kako na tematizaciji doživljaja svakodnevnog života, motiva iz prirode i životinjskog sveta, tako i na oživljavanju opštih i nacionalnih kulturno-istorijskih tema u stilskom prosedeu moderne lirske naracije. Cvetković je zastupljen u svim značajnijim antologijama savremenog srpskog pesništva, a njegove pesme prevođene su i na više svetskih jezika. Član je Udruženja književnika Srbije i Srpskog književnog društva. Nagrade Dobio je više književnih nagrada za poeziju: BIGZ-ova nagrada, za knjigu Pesme, 1993. Nagrada „Đura Jakšić”, za knjigu Pesme, 1993. Nagrada „Milan Rakić”, za knjigu Pesme, 1993. Nagrada „Branko Miljković”, za knjigu poezije Pesme iz autobusa, 1997. Nagrada „Žička hrisovulja”, 2013. Knjige Objavio je knjige pesama: Pozorište (1965) Pesme i bajke (1971) Osam slatkih spavanja i druge priče (1974) Vaga (1978) Jednina (1981) Mala svetlost (1982) Grčka loza (1989) Pesme (1992) Grčka loza, izabrane i nove pesme (1994) Pesme iz autobusa (1997) Božićne pesme (1998) Pesme iz autobusa I i II (2005) Pesme, izabrane i nove (2007) Kapija, izabrane i nove pesme (2012). MG112

Nagrada „Branko Miljković“ 1998. godine Autor - osoba Cvetković, Petar, 1939- = Cvetković, Petar, 1939- Naslov Pesme iz autobusa / Petar Cvetković Vrsta građe poezija URL medijskog objekta odrasli, opšte (lepa književnost) Jezik srpski Godina 1997 Izdavanje i proizvodnja Beograd : Prosveta, 1997 (Beograd : Contact line) Fizički opis 77str. ; 24 cm Drugi autori - osoba Božović, Gojko, 1972- = Božović, Gojko, 1972- Zbirka Savremena poezija `97 (broš.) Napomene Tiraž 650 Str. 73-76: Dvostruki vidik / Gojko Božović Posveta na nasl. str.: `Dragom pesniku Simonu Simonoviću, Petar Cvetković, 27.1.1998. u Beogradu`: VRANjE Sa posvetom autora: `Dragima Žaneti i Miodragu Perišiću...`: UBSM: JK5 364 Predmetne odrednice Cvetković, Petar, (1939-) -- Poezija U ovim se pesmama na osoben način sužavaju, bezmalo ukidaju, rasponi između pojavnog i simboličkog, a istovremeno se potenciraju suptilni alegorijski paralelizmi. Prizori se svode na osnovne konture, a obezbeđuje im se slojevitost značenja. I kad polazi od realistične svakidašnjice, i kad su mu inspiracije zasnovane na uočavanjima s putovanja, autor zbirke „Pesme iz autobusa“ dodiruje područja suštastvenog i snabdeva stihove snažnom asocijativnom energijom. Eliminišući iz poetske semantike lirsku temperaturu i verbalnu dinamiku, takođe svodeći iskaze i slike na esencijalnost, Petar Cvetković ozračuje svoje pesme sugestivnom, istinski zrelom misaonošću. (Iz recenzije Čedomira Mirkovića) Petar Cvetković (Masurovci kod Babušnice, 1939) je srpski pesnik. Petar Cvetković rođen je 1939. godine u Masurovcima kod Babušnice. Studirao je i diplomirao na grupi za jugoslovenske i opštu književnost Filološkog fakulteta u Beogradu. Bio je saradnik i član redakcije studentskog časopisa „Vidici“, kao i lista „Književna reč“. Duži niz godina bio je zamenik glavnog i odgovornog urednika odnosno glavni i odgovorni urednik „Književnih novina“, glasila Udruženja književnika Srbije, a potom prvi od osnivača i glavni urednik „Književnog lista“, danas „Srpskog književnog lista“. Cvetkovićev poetički identitet zasniva se kako na tematizaciji doživljaja svakodnevnog života, motiva iz prirode i životinjskog sveta, tako i na oživljavanju opštih i nacionalnih kulturno-istorijskih tema u stilskom prosedeu moderne lirske naracije. Cvetković je zastupljen u svim značajnijim antologijama savremenog srpskog pesništva, a njegove pesme prevođene su i na više svetskih jezika. Član je Udruženja književnika Srbije i Srpskog književnog društva. Nagrade Dobio je više književnih nagrada za poeziju: BIGZ-ova nagrada, za knjigu Pesme, 1993. Nagrada „Đura Jakšić”, za knjigu Pesme, 1993. Nagrada „Milan Rakić”, za knjigu Pesme, 1993. Nagrada „Branko Miljković”, za knjigu poezije Pesme iz autobusa, 1997. Nagrada „Žička hrisovulja”, 2013. Knjige Objavio je knjige pesama: Pozorište (1965) Pesme i bajke (1971) Osam slatkih spavanja i druge priče (1974) Vaga (1978) Jednina (1981) Mala svetlost (1982) Grčka loza (1989) Pesme (1992) Grčka loza, izabrane i nove pesme (1994) Pesme iz autobusa (1997) Božićne pesme (1998) Pesme iz autobusa I i II (2005) Pesme, izabrane i nove (2007) Kapija, izabrane i nove pesme (2012). MG112

Knjiga je necitana, kupljena nova i stajala u vitrini. Nema posvete. Madžun - Vlada Urošević Izdavač: Arhipelag Godina izdanja: 2022 Broj strana: 212 Format: 21 cm Povez: Tvrdi Roman makedonskog i srpskog akademika Vlada Uroševića Madžun je uzbudljivo i nostalgično pripovedanje o detinjstvu u godinama pred Drugi svetski rat i na početku rata. Radnja romana smeštena je u okvirima građanske porodice Skoplja, usred jedne burne istorijske epohe. Svi događaji, od porodičnih, preko društvenih, do istorijskih, sagledavaju se iz perspektive radoznalog i nesmirenog dečaka koji ćeli da zaviri u komplikovani svet odraslih. Početak istorije označava kraj detinjstva punog živopisnih scena, neodoljivih epizoda, humornih situacija i nesvakidašnje pripovedačke mašte. Vlada Urošević (Skoplje, 1934), pesnik, romansijer, pripovedač, esejist, književni i likovni kritičar, antologičar, prevodilac. Doktor filoloških nauka; kao redovni profesor Filološkog fakulteta „Blaže Кoneski“ Univerziteta u Skoplju predavao je istoriju evropske književnosti devetnaestog i dvadesetog veka. Član je Makedonske akademije nauka i umetnosti, Srpske akademije nauka i umetnosti, Evropske pesničke akademije (Luksemburg), Slovenske akademije književnosti i umetnosti (Varna) i dopisni član akademije „Malarme“ (Pariz). Urošević se u književnosti se javio 1954. da bi pet godina kasnije objavio prvu knjigu pesama Jedan drugi grad. Objavio je desetak zbirki poezije, četiri knjige priča, pet romana, sedam knjiga kritika i eseja, dve knjige putopisa, dve knjige iz oblasti likovnih umetnosti, desetak antologija. Među njegovim delima nalaze se knjige pesama: Nevidelica (1962), Letnja kiša (1967), Zvezdana vaga (1973), Ronilačko zvono (1975), Snevač i praznina (1979), Кompas za san (1984), Hipnopolis (1986), Panična planeta (1989), Atlantida, ostaci (1992), Tajno zlato (2016), Lavirint (2019); romani: Ukus bresaka (1964), Dvorski pesnik u napravi za letenje (1996), Divlja liga (2000), Moja rođaka Emilija (1994), Zmajeva nevesta (2011), Madžun (2018); knjige priča: Znaci (1962), Lov na jednoroge (1983), Skopske priče (1988), Sedma strana kocke (2010), Tajna misija (2013); knjige kritika i eseja: Savremenici (1971), Podzemna palata (1987), Astrolab (2000), Čuda i čudovišta: o fantastici u slikarstvu (2001), Izmišljeni svetovi: o nadrealizmu u slikarstvu (2003), Izbor po srodnosti (2005); kao i knjiga putopisa: Priče iz Pariza (1997). Prevodio je francuske i srpske pesnike na makedonski i makedonske pisce na srpski jezik. Prepevao je na makedonski jezik Cveće zla Šarla Bodlera, izbore iz poezije Artura Remboa, Gijoma Apolinera, Andrea Bretona, Anrija Mišoa, Žaka Prevera, Alena Boskea. Od srpskih pesnika na makedonski jezik preveo je izbore iz poezije Oskara Daviča, Vaska Pope i Miodraga Pavlovića. Jedini je makedonski pesnik koji je tri puta (1967, 1973, 1986) dobio nagradu „Braća Miladinovci“ za najbolju pesničku knjigu na Struškim večerima poezije. Dobitnik je i niza drugih makedonskih nagrada, među kojima su i „Grigor Prličev“ i „Racinova nagrada“. Dobitnik je i nekoliko inostranih priznanja: nagrade „Halide Edip Adivar“ Turskog PEN centra, nagrade „Veliko leteće pero“ na međunarodnom pesničkom festivalu „Slovenski zagrljaj“ (Varna) i Ordena „Sergej Jesenjin“ Saveza pisaca Rusije. Za svoj rad na približavanju francuske i makedonske književnosti i kulture proglašen je za Viteza Reda umetnosti i književnosti, a potom i za Oficira Reda umetnosti i književnosti. Кnjige Vlada Uroševića prevedene su na engleski, nemački, francuski, španski, poljski, ruski, srpski, bugarski i slovenački jezik.

Ranko Marinković RukeTvrdi povezNovelističkom zbirkom Ruke, Marinković se afirmirao ne samo kao vrstan novelist, nego njome postaje europsko antologijsko novelističko ime. Inače, njegove realistički strukturirane novele tematiziraju provincijalni život na rodnom otoku, ali predstavljaju i psihološko analitičku kratku prozu u kojoj se bavi sukobima u čovjeku i društvu, otkrivajući u pojedinačnim sudbinama kolektivno stanje duše. Ruke su zbirka pripovjedaka koje su objavljene 1953. godine. U njima se autor Ranko Marinković bavi temama kao što su gradić, obala, otok, kontinent, ali i analizama čovjeka. Prvo izdanja sastojalo se od čak deset novela – Mrtve duše, Suknja, Karneval, Anđeo, U znaku vage, Koštane zvijezde, Prah, Benito Floda von Reltih, Zagrljaj, Ruke. Današnje izdanje sastoji se od devet novela. Ruke Zbirka novela Ranka Marinkovića Ruke jedna je od najboljih, a svakako i najslavnija i najčešće pretiskivana novelistička knjiga jednoga hrvatskog pisca u poslijednih pedest godina. Prvo izdanje, iz 1953. god, sadržavalo je deset novela, ali su dvije od njih naknadno postale sastvani dio romana Kiklop, a jedna je ušla u knjigu novela ranije Marinkovićeve fraze. Sadržak zbirke, s osam tekstova, definitivno je oblikovan 1962.god, kada je na uvodno mjesto uvrštena novela Samotni život tvoj. Kada su se pojavile Ruke, Marinković je već bio afirmirani pisac, ali ga je ta knjiga učinila prvim imenom poslijeratne hrvatske novelistike. Pisana rukom skeptičnog intelektualca sklonog raznoj ironiji, discipliniranog Mediteranca s analitičkim nervom i pisca sposobnog da naoko obične, trivijalne teme uzdigne na univerzalnu razinu, nadasve nenadmašnog stilista, ta je umjetnost otvorila u suvremenoj hrvatskoj književnosti nove vidike i postavila joj vrlo visoke kriterije. Mnogi aspekti Marinkovićeve proze, pa i tekstova iz zbirke Ruke, mogu se danas tumečiti u sklopu poetike postmoderne; npr. metaliterarnost novela Samotni život, Anđeo i naročito Zagrljaj, u kojoj je autor u prvi plan doveo stvaralački čin i piščevu muku da iz kaosa građe stvori umjetničko djelo. Realističku podlogu od koje u svojim novelama uvijek kreće, pisac razara brojnim narativnim postupcima - inverzijom slike svijeta, neuobičajenim spajanjem različitih žanrovskih obrazaca i stilova, impostiranjem likova kao ambivalentnih karaktera, ironijskim pomakom, groteskom3/12

Ranko Marinković RukeMeki povezDžepni formatNovelističkom zbirkom Ruke, Marinković se afirmirao ne samo kao vrstan novelist, nego njome postaje europsko antologijsko novelističko ime. Inače, njegove realistički strukturirane novele tematiziraju provincijalni život na rodnom otoku, ali predstavljaju i psihološko analitičku kratku prozu u kojoj se bavi sukobima u čovjeku i društvu, otkrivajući u pojedinačnim sudbinama kolektivno stanje duše. Ruke su zbirka pripovjedaka koje su objavljene 1953. godine. U njima se autor Ranko Marinković bavi temama kao što su gradić, obala, otok, kontinent, ali i analizama čovjeka. Prvo izdanja sastojalo se od čak deset novela – Mrtve duše, Suknja, Karneval, Anđeo, U znaku vage, Koštane zvijezde, Prah, Benito Floda von Reltih, Zagrljaj, Ruke. Današnje izdanje sastoji se od devet novela. Ruke Zbirka novela Ranka Marinkovića Ruke jedna je od najboljih, a svakako i najslavnija i najčešće pretiskivana novelistička knjiga jednoga hrvatskog pisca u poslijednih pedest godina. Prvo izdanje, iz 1953. god, sadržavalo je deset novela, ali su dvije od njih naknadno postale sastvani dio romana Kiklop, a jedna je ušla u knjigu novela ranije Marinkovićeve fraze. Sadržak zbirke, s osam tekstova, definitivno je oblikovan 1962.god, kada je na uvodno mjesto uvrštena novela Samotni život tvoj. Kada su se pojavile Ruke, Marinković je već bio afirmirani pisac, ali ga je ta knjiga učinila prvim imenom poslijeratne hrvatske novelistike. Pisana rukom skeptičnog intelektualca sklonog raznoj ironiji, discipliniranog Mediteranca s analitičkim nervom i pisca sposobnog da naoko obične, trivijalne teme uzdigne na univerzalnu razinu, nadasve nenadmašnog stilista, ta je umjetnost otvorila u suvremenoj hrvatskoj književnosti nove vidike i postavila joj vrlo visoke kriterije. Mnogi aspekti Marinkovićeve proze, pa i tekstova iz zbirke Ruke, mogu se danas tumečiti u sklopu poetike postmoderne; npr. metaliterarnost novela Samotni život, Anđeo i naročito Zagrljaj, u kojoj je autor u prvi plan doveo stvaralački čin i piščevu muku da iz kaosa građe stvori umjetničko djelo. Realističku podlogu od koje u svojim novelama uvijek kreće, pisac razara brojnim narativnim postupcima - inverzijom slike svijeta, neuobičajenim spajanjem različitih žanrovskih obrazaca i stilova, impostiranjem likova kao ambivalentnih karaktera, ironijskim pomakom, groteskom.12/4

ZEMUNSKA TRILOGIJA - Miroslav Turudić Izdavac: Klub maticne kulture Zemun Mek povez 663 str. Manji tragovi uprljanosti na rubu knjiznog bloka, Knjiga ima posvetu, prvi list knjige je prelomljen. Ova knjiga se sastoji iz tri romana koje je Turudić objavio između 2000. i 2007. godine u Ateljeu Dereta. S obzirom da je postojala velika potražnja za ovim romanima, objavljena je ova knjigu, koja se sastoji iz romana Opelo za divlju kajsiju, Drugo izgnanstvo Vojina Erdevičkog i Zemun, jedna uspomena. Ova tri romana govore o 90-im godinama u Zemunu i šire, kao i o prvim godinama ovog veka. Reč je o moralnom, urbanom, duhovnom i svakom drugom propadanju Zemuna kroz životopis glavnog junaka Vojina Erdevičkog, koji nije mogao da se adaptira na nove uslove i koji je ostao izbeglica u sopstvenom zavičaju. Za autora, Zemun nije samo toponim, nije samo adresa, Zemun je grad sa duhom, sa svojom kulturom, svojom istorijom, mesto gde se poštuje svaka ličnost, mesto gde svako ima svoje mesto, gde se zna ko je ko i ko koliko vredi, jednostavno mesto gde je sve izmereno i gde se sve meri na vagi za lepotu, dobrotu i poštenje. Osim Borislava Pekića, teško da možemo naći pisce koji su uspeli da smeste grad u književno delo na tako dobar način. Ta vrsta autentičnosti rađa jedno istinsko i dubinsko osećanje grada. Junak Zemunske trilogije Vojin Erdevički je simbol sunovrata čitave klase i svega onog što je obeležilo propast jedne istorijske utopije, odnosno Jugoslavije. Knjiga je koncipirana i data kroz karaktere i zato je ovde urbana proza uspela, jer ne možemo grad da prepoznamo u prostoru, ako ga ne vidimo u sudbini. Pokušavajući da u svom junaku dosegne granice nacionalne katarze Miroslav Turudić u romanu moderne fakture, fragmentarnom i vremenskom diskontinuitetu, uspeva da iz perspektive jedne male, porodične i gradske istorije obuhvati ogromno i bogato istorijsko nasleđe, rukavce, bespuća, uspone i padove i sve ono što je život na ovim prostorima činilo večitim izazovom ljudskosti, morala i etike.